PORUKA MILOSTI

Hvala ti, brate Neville. Neka te Bog blagoslovi. Dobro jutro, prijatelji. Zaista je privilegija biti ovdje ponovo ovog jutra u službi Gospodnjoj. I baš mi je žao da nemamo mjesta za smjestiti ljude u maloj crkvi. Ne stane previše. Ali smo zaista sretni da ste ovdje i voljni žrtvovati se, da -da biste strpljivo čekali na nas. A mi ćemo učiniti najbolje da bi vam donijeli Riječ Gospodnju najbolje što znamo kako Je donijeti. A sada, samo...

Mala dama upravo ulazi, a imala je bebu za posvetiti ovog jutra, a onda je vidjela da su nekako zakasnili i rekla je da će samo pričekati. Nikad prije nisam vidio ženu, ali molim da je Bog blagoslovi i da joj da najbogatije od Svojih blagoslova u njezino srce jer je strpljivo čekala.

Sada, dolazi vrijeme u godini kad će biti hladnije i neće biti tako vruće kad smo u gužvi u crkvi. I vjerujemo da će vas Bog sve bogato blagosloviti.

Sada, želio bih reći samo nekoliko stvari ovdje upravo prije nego budem govorio. Objavio sam da ću govoriti ovog jutra, ako je Gospodnja volja, na temu: “Vjetrovi u vihoru.” Ali On mi ju je promijenio. Nikad ne znam što ću govoriti dok ja - možda samo nekoliko minuta prije nego dođem ovdje na sastanak. I pokušao sam drugi put sada na tu temu i nisam dobio odgovor nazad od Boga. Ne znam zašto. Uvijek volim, kao što svi vi propovjednici ovdje znate da morate čekati na Gospoda za ono što ćete reći.

Prošlu večer na privatnoj liniji, imao sam poziv koji je došao skroz dolje negdje iz Arkansasa, neki ljudi su željeli preseliti ovdje ovaj sljedeći tjedan, rekli su da su čuli da ćemo početi sastanke o Sedam pečata. Baš sam prošao kroz Sedam crkvenih doba, za strance. A njen muž dolazi u ponedjeljak da bi dobio posao u Louisvilleu tako da može raditi dok borave dovoljno blizu da bi čuli tih Sedam pečata. Rekao sam: “To će uzeti oko tri mjeseca, damo. Nemamo nikakvo mjesto ovdje da bismo oglašavali sastanak i ostalo, ništa što bi se pobrinulo oko toga ovdje u gradu, ništa gdje bi smjestili ljude.”

Volio bih nekad, možda, ako je Božja volja, imati to vani u kampanji negdje, zakazati sastanak na oko tri mjeseca i samo krenuti baš kroz te Pečate tako, vani u kampanji. Onda bi ljudi mogli baš ostati upravo tijekom njih.

Ovdje, to ide od 6. poglavlja Otkrivenja kroz 19. Tako imate sedam pečata, sedam zala, tri jao, ženu koja sjedi na skrletnoj zvijeri te sto četrdeset i četiri tisuće. O, zaista je puno toga što dolazi da bi to povezalo prije nego sedmi pečat bude dan, sedmo zlo izliveno, sedma truba oglašena. I postoji tako puno tih stvari koje sve to povezuju, a svaka pojedina je velika dnevna lekcija sama za sebe.

Sada, pognimo svoje glave samo trenutak radi molitve. Prije nego se molimo, ima li nekoga ovdje tko bi želio da ga se sjetim u ovoj molitvi, a obznanili bi podizanjem svojih ruku. A u svom srcu, mislite Bogu baš za ono za čim imate potrebu sada. A ja ću se moliti da vam On to da.

Svemogući i milostivi Bože, koji si Bog koji odgovara na molitve, Otac koji zna da sva Njegova djeca imaju potrebu… Znao si nas prije nego smo bili rođeni i imaš naše korake izbrojene, sve dlake na našoj glavi su izbrojene i sve naše riječi su odmjerene na Tvojoj vagi. Zato, Gospode Bože, neka bi ovog jutra obratili pažnju na te stvari, tu važnu dužnost koju imamo pred Tobom.

Mnoge od tih ruku su bile podignute ovog jutra ovdje na ovom malom skupu, možda je bilo zbog molitve za njihova bolesna tijela, izgubljene voljene. Ti poznaješ njihova srca i sve što je u njima. Jer kad si stao ovdje na zemlju u formi ljudskog Bića nazvanog Isus naš Gospod, znao si samu tajnu srca. Sve što su ljudi mogli zamisliti u svoji mislima, mogao si im reći upravo nazad o čemu su razmišljali: “Zašto o ovome rasuđujete u svom srcu?” Isus je pronicao njihove misli. A čitamo u Pismu da si Ti isti jučer, danas i zauvijek. I također je pisano da gdjegod je dvoje ili troje skupljeno zajedno da ćeš biti tamo u njihovoj sredini. Zato si ovdje ovog jutra u obliku Duha Svetog i znaš svaku želju koja je u srcima ljudi.

Molim Te, Oče Bože, da im odgovoriš i kažeš: “Gotovo je. Vaša molba je odgovorena i ja - ja vam dajem sigurnost ovog dana da vam je darovano sve što ste molili.”

Bože, posebno se sjećamo onih koji nisu spašeni, koji su podigli svoju ruku. Može li ovo biti čas kad će primiti Krista kao svog Spasitelja.

Prije nego završi sastanak danas, neka bi se nešto dogodilo, Gospode, što će dovest Tvoju prisutnost tako blizu ljudima, da bi oni znali da taj isti Isus koji je hodao u Galileji stoji usred Svog naroda, da mogu otići odavde danas s istom sigurnošću kao oni koji su došli iz Emausa onda. Kad su bili na svom putu nazad, nakon hodanja s Njim cijeli dan, govorili su Mu i On im je govorio, a ipak nisu imali pojma da je to bio On.

O Bože, toliko puta smo mi takvi. Ti nam govoriš u zalasku sunca, u pjevanju ptica, u šuštanju lišća, u cvjetanju cvijeća, u crkvenim himnama, a mi tako malo prepoznajemo da si to Ti. U bolesničkim sobama u bolnici, mnogim drugim mjestima nam govoriš, a mi tako malo shvaćamo da si to Ti.

Sada Gospode, dok se vraćamo našim domovima ovog jutra, neka bi mi prepoznali kao što su oni, učini nešto danas u našoj srediti baš kao što si učinio tamo nazad. Oni su prepoznali ono što si učinio tamo pred njima. Učinio si to prije Svog raspeća i oni su znali da je to bio uskrsli Gospod. Vratili su se u svoje grupe, veseleći se i slaveći Boga jer su znali da je On živ. I rekli su: “Nisu li naša srca gorjela u nama dok nam je putem govorio?” Gospode, to što si se pojavio tamo i učinio nešto što si učinio prije Svog raspeća dokazalo je Tvoje uskrsnuće, da si bio isti Isus što ih je navelo da se sjete svog cijelog razgovora s Tobom. Ti razgovaraš s nama cijeli tjedan, Gospode. Sada, pojavi se u našoj sredini i obznani se svakom srcu koje je u potrebi. Jer to molimo u Isusovo Ime i zbog Njega. Amen.

[Sestra govori u drugom jeziku. Brat daje tumačenje. Prazno mjesto na kazeti — urednik.] Sada, zajednica će moliti:

Oče Naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime Tvoje. Neka dođe kraljevstvo Tvoje. Neka bude volja Tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I oprosti nam duge naše kao što i mi opraštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego nas izbavi od zla: jer Tvoje je kraljevstvo, i sila, i slava zauvijek. Amen.

Da je moje pero kiparski alat, a moj papir kremen i ove Riječi koje sada govorim bi bile uklesane u to da bi mogle ići svim ljudima.

Božji Duh Sveti ima neobične načine djelovanja sa Svojim ljudima. Često kroz čuda, i kroz darove i pozive koji su bez pokajanja, koje Bog daje Svojim ljudima Svojom milošću.

Sada sam kući kao na malom odmoru. Obično uzmem ovo vrijeme za biti kući, u ovom dobu godine, jer se volim opustiti kad idem u lov na vjeverice. I bio sam dolje u Kentuckyju sa svojim prijateljima ovaj tjedan u lovu na vjeverice, mom omiljenom mjestu. Nekako sam bio obeshrabren, ne baš zbog toga što nisam mogao naći vjeverice, nego sam se baš osjećao obeshrabreno. Nešto mi je govorilo da se moram vratiti kući. I zaspao sam u autu na povratku.

Prošle godine, kao što svi znate, što je tiskano i također u svjedočanstvu i na kasetama, bio sam na mjestu ovdje u Indiani gdje se Gospod Bog spustio i rekao mi da je moja druga služba, da je bila sprema nastupiti u bliskoj budućnosti. I tamo su bile izgovorene u postojanje tri vjeverice. Svi znate priču, siguran sam. Nekako, penjući se putem ja... Dok sam pustio ostale dečke da idu loviti, ja - ja sam imao neobičan osjećaj da odem ponovo na to mjesto. Bilo je to prije svanuća, kišilo je, a niti nisam znao hoću li ići loviti ili ne, nego da ću preći u to polje tamo. Loviti znači biti sam sa sobom da bi molio. I zaustavi sam auto, i sišao, i hodao po putu, i otišao preko u grm i baš prije nego je svanulo, nekakva siva zora…

Zaustavio sam se i pomolio se kao i obično i govorio Ocu da samo ono što trebam, da to providi. Ne vjerujem u rasipanje ičega ili uništavanje, nikad u svom životu nisam upucao pticu zbog vježbanja preciznosti ili ičeg drugog. Što ulovim, pojedem ili dam nekome tko to pojede. Ne vjerujem u rasipanje ičega. Ne vjerujem u činjenje tih stvari jer to nije ispravno.

Onda dok sam se okrenuo i krenuo malim poznatim putem uz pašnjak koji se križao u L obliku u šumi i dogodilo se nešto neobično. Sva moja iskustva, nikad nisam imao nešto slično. Pogledao na vrh brda meni s lijeva gdje sam stajao, a tamo, pojavile su se kao s vrha brda, pojavile su se tri duge. I kretale su se na visini od nekih trideset stopa. Prvo, pogledao sam i vidio Svjetlo i samo sam se okrenuo nazad jer sam pomisli da bi moglo biti svanuće. Na drugu pomisao, nije bilo prema suncu, bilo je prema jugu. A druga stvar, bilo je mirno, oblačno, kišno, posvuda je kišilo. Bilo je to 25. kolovoza, zadnji petak ujutro i znate kako je kišilo. A to su ravni oblaci posvuda.

I ponovo samo pogledao i tamo su bile, šireći se više i više, tri duge. Skinuo sam svoj šešir. Spustio sam svoju pušku. Počeo sam hodati prema njima s podignutim rukama. Izgledalo je baš kao da mi nešto govori: “Dovoljno je blizu.” Htio sam se spustiti i izuti svoje čizme koje sam imao da vidim ako bih mogao prići malo bliže. Ali sam stigao na nekoliko metara od njih i vidio sam njihove boje, zamagljene poput magle koja se kreće okolo. Stao sam mirno na nekoliko trenutaka. Dolazile su upravo s vrha male planine. I gledao sam, dok su se tri (jedna s desna, jedna s lijeva i jedna u sredini) spustile u jednu kuglu poput… Što god da je bilo, bilo je živo. Kretalo se i gibalo. I stao sam tamo baš kao da se sivila zora. Okrenuo sam se i ponovo pogledao i povikao sam: “O Bože, što želiš da Tvoj sluga zna?”

Upravo tada je Duh Gospodnji došao i rekao: “Isus Novog zavjeta je Jahve Starog, samo je promijenio Svoju masku od Duha u čovjeka.” To je potvrdilo, naravno, moju poruku o Njemu, pokazujući mi, uvjeravajući da ovih trideset i jedna godina nisu bile uzalud.

Kad sam počeo prilaziti, počele su nestajati, i spustile se u ovu stvar poput kugle i onda nestale. Prišao sam blizu. Bojao sam se prići bliže jer me On zaustavio prije nego sam stigao tamo.

Okrenuo sam se i primijetio da to Svjetlo, način na koji mi je sjalo, bio je upravo u liniji sa stablom gdje sam sjedio prošle godine, gdje su se pojavile vjeverice. Nakon nekih trideset i pet ili četrdeset minuta sišao sam kroz šumu i preko dna potoka i ostalog, dok nisam stigao do tog stabla koje se razdvaja u četiri smjera (istok, sjever, zapad i jug), četiri kraka stabla, izlazeći. I popeo sam se na ovaj krak i sjeo dolje gdje sam bio kad mi je On rekao o tom Pismu: “Ako kažeš ovoj planini: 'Pokreni se'.” I dok sam stajao tamo malo, ne razmišljajući više o dugi, napustilo mi je misli. Stao sam tamo. A to je bila jako loša godina za lov na vjeverice, sve je kasnilo, nije bilo vjeverica.

Pomislio sam: “Upravo mi je ovdje prošle godine Bog dao te vjeverice da izgovorim u postojanje.” Skinuo sam svoj šešir ponovo i rekao: “Gospode Bože, Ti su još uvijek isti Isus. Još uvijek si Bog.”

A Nešto mi je reklo: “Koliko trebaš ovaj put?”

Rekao sam: “Točno onoliko koliko sam trebao onda, limit.” A onda sam rekao: “Imat ću taj limit danas prije deset sati.” A neobično kako se činilo, baš tada sam bio u jako lošem području komaraca gdje je bilo opkoljeno komarcima i nekako močvarno područje, a jako veliki komarac je došao ubosti me pravo u oko i rekao sam: “Niti jedan od njih me neće danas uznemiravati”, bez sredstva za zaštitu ili ičeg sa sobom. I skoro neposredno nakon sam rekao: “Sunce će zasjati kroz trideset minuta.”

I odmah kad sam to rekao upravo iza mene vjeverica baš poput one od prošle godine, mlada, crvena, skočila je na granu na udaljenosti od oko sedamdeset metara i počela coktati. Okrenuo sam se. Na toj velikoj udaljenosti, jedva sam mogao vidjeti njezine oči kroz veliku cijev. Samo sam pucao, to je sve, čak niti nisam nanišanio, baš ništa više nego preko vjeverice. A metak je baš točno zveknuo u oko gdje je bilo prošli put.

Otišao sam dolje kroz šumu. I upravo u tri minute prije deset sati upucao sam svoju treću vjevericu, baš kao što je bilo pošle godine, baš točno isto. U tri minute prije deset. Bog, koji je moj uzvišeni Sudac, čak niti jedan komarac nije zujao cijeli dan, upravo tamo gdje ih je na tone, pretpostavljam, kad bi ih se moglo izvagati. A nikad čak nisam vidio ili čuo jednog. Slušao sam da bih vidio ako ih mogu čuti. I čuo sam zujanje, pomislio sam: “Jedan je negdje” i slušao sam, a to je bio kamion skroz natrag na autocesti. I upravo trideset minuta od tada sunce je dobro i sjajno zasjalo.

Zatim sam se vratio na mjesto. A kad sam rekao: “Limit”, mislio sam da je to značilo pet vjeverica što je limit u Indiani. Ali sjećam se prošle godine, kad me pitao koliko mi treba za hranu, rekao sam: “Tri” i baš sam dobio tri. Tako sam se jučer vratio, otišao ponovo na isto mjesto i Nešto je reklo: “Ne idi. Pređi cestu.” I točno u deset sati na točnom mjestu, deset sati na mom satu, upucao sam, kako je limit u Indiani, petu vjevericu. Želim da primijetite tamo su bile tri duge i bile su tri stvari rečene, tri vjeverice uhvaćene. Tamo su bile tri stvari: tri vjeverice do deset sati, bez komaraca, sunce je zasjalo u trideset minuta. I bila su trojica da bi svjedočila o tome: Brat Banks Wood, moj sin Billy Paul i njegov sin David, da bi svjedočili o tome.

Kad sam vidio te duge otprilike toliko široke kao što je ta aureola, tog Anđela Gospodnjeg, ali tamo su bile njih tri krećući se u jednu, o, kako je to pomoglo mom srcu da zna da Bog, da Isus nije samo čovjek kao što ljudi misle da je On, samo prorok, kao što ova moderna ideja danas misli da je Isus bio samo prorok. On je Jahve Starog Zavjeta postao tijelom i prebivao među nama. I to tamo me zaista utješilo. Onda razmišljajući na tu temu, da je Bog tražio tako puno ljudi…

Pa, postoji grupa ljudi koja se zove Jedinstvo ili Samo Isus. Ne slažem se s njima u njihovoj teoriji. Niti se slažem s tom grupom trojičara koja kaže da postoje tri različita Boga, ekstremom trojstvo. Ali ja vjerujem da tri, Otac, Sin i Duh Sveti su Jedno, da su to tri službe jednog Boga. On je živio u Očinstvu u Ognjenom Stupu, On je živio u Sinovstvu u Isus Kristu i On živi sada u Duhu Svetom u Svojoj crkvi. Isti Gospod Isus koji je postao tijelo i prebivao među nama je s nama ovog dana, među nama u obliku Duha Svetog.

Od svih iskustava, kad sam se okrenuo prvo i vidio Njih, prvo sam mislio da bi moglo biti da je sunce provirilo kroz oblak negdje, ali je bilo prije nego je vrijeme sunca. Onda kad sam se ponovo okrenuo nazad i vidio da nije bilo svjetlo, bile su duge i onda kad sam pogledao i vidio ih, sav sam se ukočio.

Maloprije mi je netko rekao: “Nisi li se osjećao da bi vikao?” Ne, nisam se osjećao da bih vikao. Ovakva iskustva vam nikad ne čine da se osjećate da biste vikali, samo vam čine da se osjećate usidreni, baš gdje znate da postoji nešto što vam govori, samo osjećaj zadovoljstva.

Sada, ove stvari su istina. Znam da imamo stvari da je rečeno, da puno puta neki ljudi kažu: “O, ne vjerujem u nešto takvo.” Ne mogu jamčiti za to, ne znam. Mogu jamčiti samo za ono što znam da je istina. A Svemogući Bog, Koji je napisao ovu Bibliju, a ja sam Njegov sluga, On zna da je to istina. Mislite o tome, da u danu u kojem živimo, upravo prije dolaska Gospoda, Isus je rekao: “Bit će znaci na nebu i na zemlji, veliki znaci, leteći tanjuri, rakete, vrijeme zbunjenosti, tjeskoba među narodima i strašni prizori na zemlji.” A mi živimo u tom danu da bismo vidjeli te stvari.

Sada, radi poruke ovog jutra koju sam izabrao, želim da okrenete sa mnom u Pismo preko u Zahariju. To je bila moja… Zaharija 4. poglavlje…

Bila mi želja reći vam ove stvari. Puno puta se dogode stvari koje ja ne - ne kažem, ne kažem ih. Ali ovo mi je bilo previše izvanredno da bih zadržao od crkve. Mora biti rečeno. I pred Bogom pred kojim stojim, to je istina. Znam da postoji Bog i znam da je Isus Krist Sin Božji, Emanuel, prebiva među Svojim ljudima danas u obliku Duha Svetog. I znam da se dolazak Gospodnji približava kad se pojavljuju znaci i čuda.

Upravo smo prošli kroz Sedam Crkvenih Doba i naučili da smo u zadnjem i laodicejskom crkvenom dobu, kad će crkva biti nezainteresirana, hladna, denominirana i organizirana: organizacije će je preuzeti, progutati. Ali je obećano da će biti mali preostali ostatak. Bit će crkva koja će biti svugdje rasuta, ali Bog će je skupiti zajedno i uznijeti u slavu, malu posvećenu grupu negdje koja čeka na Gospoda.

Onda neki dan kad sam uzeo Danielovih sedamdeset sedmica, dok sam stajao baš tamo za propovjedaonicom Nešto me pogodilo, nikad nisam mogao pobjeći od toga da vidim čas u kojem živimo. Želim negdje otići i raditi nešto drugo, smaknuti to s uma. Imam previše voljenih koji nisu spašeni. Svjestan, što mogu učiniti da bi bili spašeni? Što ima da ja mogu učini? Propovijedao sam evanđelje. Bog je učinio velike znakove i čudesa kakve nikad nije učinio od kad je svijeta, od dana Isusa Krista, nikad nije učinio u cijeloj povijesti vremena. I otišlo je oko svijeta. A svijet se i dalje stalno pogoršava. Ali onda se moram sjetiti da živimo u laodicejskom crkvenom dobu, kad će postajati lošije, a On je rekao da hoće.

Onda sam izabrao ovog jutra, budući da je poruka bila tako napadana, druga stvar kojom sam tako obuzet je propovijedanje milosti. Želim govoriti o tome ovog jutra dok čitam četvrto poglavlje Zaharije, dio toga.

I anđeo koji govoraše sa mnom dođe ponovo i probudi me kao čovjeka koji se budi od… sna;

reče mi: “Što vidiš?” Ja rekoh: “Pogledah, i gle, svijećnjak sav od zlata, sa zdjelicom na svome vrhu, i njegovih sedam žižaka na njemu, i sedam cijevi od sedam žižaka što su na njegovu vrhu;

i dva stabla masline kraj njega, jedno zdesna zdjelici, a drugo s njegove lijeve strane.

Tako odgovorih i prozborih anđelu koji govoraše sa mnom, rekavši: “Što su ovi, Gospodaru moj?” I anđeo koji govoraše sa mnom odgovori i reče mi: “Zar ne znaš što su ti?” A ja rekoh: “Ne, Gospodaru moj.”

Tada mi on odgovori, rekavši: “Ovo je riječ GOSPODINOVA Zerubabelu: Ne silom, ni snagom, nego duhom mojim”, govori GOSPODIN nad vojskama.

Vidite li? Poruka neće doći nekom velikom silom ili snagom, već Božjim Duhom. Zadnji stih, sedmi stih…

“Tko si ti, goro velika? Pred Zerubabelom ćeš ravnica postati: on će iznijeti njegov zaglavni kamen kličući: 'Milost, milost njemu!'” (Milost, milost njemu.)

Svi koji čitamo Bibliju smo upoznati s Pismom. Znamo da je ovo bilo za vrijeme pripreme obnove hrama. A Zerubabel je bio veliki knez među narodom koji je položio temelj građevine. Sada vi, želim da stavite duhovno razmišljanje, pomazanu jaknu ovog jutra dok razmišljamo. A ovaj veliki knez je odlučio obnoviti kuću Gospodnju. A onda, kad je odlučio, položio je kamen temeljac.

I dok dalje čitamo, pronalazimo da je Bog rekao: “Zerubabel je položio temelje svojim rukama, on će također donijeti krunišni kamen.” Želim da primijetite: Nikad nije rekao da će donijeti Zaglavni kamen. Donijet će Krunišni kamen.

A mi znamo da Pismo kaže da je Isus Glavni Zaglavni kamen, a On je također i Krunišni kamen. Sada, ako ćemo razmišljati na nekoliko minuta da je sedmi crkveni glasnik bio da vrati vjeru djece nazad očevima, drugim riječima, da ponovo obnovi crkvu pod silom Duha. “Ne silom niti snagom, već Duhom Mojim,” govori Gospodin. Ne organizacijom, ne denominacijom, već će Duhom Svetim Bog donijeti crkvu u zadnjim danima.

Zerubabel, knez s Jošuom, bio je taj koji je trebao donijeti ovaj krunišni kamen. On je položio temelj, vratio je ljude nazad na temelj u tipu.

Što svi znamo da ovi svijećnjaci i ostalo predstavlja oboje Židove i crkvu. Oni su bili maslinove grane, Biblija je ovdje rekla. A grana masline, mi smo divlja grana koja je bila pricijepljena na korijen pitome masline, pogani. A iz ovih dviju grana izlaze kadione cijevi, ulaze u sedam zlatnih svijećnjaka da daju Svjetlo sedam crkvenih doba.

Sada, sjetite se u našem proučavanju lekcija kroz koje smo upravo prošli, da smo uzeli veliku piramidu i proučavali je neko vrijeme, koju mora da je Enoh sagradio. Ali krunišni kamen nikada nije bio položen na piramidu. Bio sam tamo. Njezina arhitektura nikad nije mogla biti zamijenjena do ovog dana. Nemamo strojeve koji bi mogli izgraditi piramidu, nema sila (osim atomske sile) koje bi mogle izgraditi piramidu jer je previše ogromna. Kamenje koje je teško tone i tone i tone stoji u zraku, dakle povezati ih da čak ni tanki žilet ne bi mogao… I nisu cementirani, samo su isklesani tako da se spajaju jedan s drugim.

Na takav način bi trebalo biti tijelo Isusa Krista, tako isklesani Duhom Svetim, Božjim velikim instrumentom i alatom da bi bili povezani kao jedna osoba. Mi nismo podijeljeni. Trebali bi biti jedna osoba. I to pokazuje da nema strojeva koji to mogu učiniti na takav način. Potreban je Bog da to učini. Nema mehanika organizacije, nema loža, niti jedna od tih stvari nikad to ne može učiniti, koliko god su dobre njihove namjere. Nikad to ne mogu učiniti jer je potreban Bog da to učini, Duh Sveti.

Mislim da nemam novčanicu dolara u svom novčaniku. Ali, postoji… Da imam, imam novčanicu dolara. Ispričavam se. Na poleđini ove novčanice dolara vidjet ćete pečat Sjedinjenih Država na lijevoj strani, gledajući prema vama. Meni bi bilo s lijeve strane, vama je desno. To je orao i također unutar grb i ostalo. Ali na ovoj strani ovdje, meni s desna, vidite piramidu. I primjećujete, iznad piramide je krunišni kamen i tamo ispod kaže: “Veliki Pečat”. Čak na našoj valuti što moramo prepoznati… Nikoji nevjernik ne može pogaziti kršćanstvo. Svako pismo koje datirate, označava datum rođenja našeg Gospoda. Svaki kalendar, sve govori o Njemu. Čak na našoj valuti, Krunišni kamen, koji je Krist… Zašto nisu stavili krunišni kamen na piramidu? Jer je Krunišni kamen bio odbačen kad je došao.

Ali sada, prema proroštvu, doći će Krunišni kamen. I želim da primijetite kad Krunišni kamen dolazi, knez koji će vikati poruku, vikat će: “Milost, milost.” Jer smo milošću spašeni, to nije djelima, da se ne bi tko hvalio. A poruka milosti je bila gažena pod nogama ljudi dok nije postala sramota. Neki od njih trče u vječnu sigurnost, neki trče u, o, svašta. Ali istinita poruka milosti ostaje ista i to je gdje je sotona pokušava izbaciti iz crkve. Ali Božja milost je ta kojom smo svi spašeni.

Dakle u Božanstvu Isusa Krista, ako bi Gospod Bog došao tamo i potvrdio da je to istina, ne samo to, već Svojom Riječju On potvrđuje da je to istina, i znacima i čudesima On potvrđuje da je to istina. Onda također, milost je istina. Onda zašto bi itko kritizirao i rekao da je milost pogrešna, da smo spašeni djelima? Spašeni smo milošću, vjerom, ne djelima. Djela pokazuju da ste bili spašeni. Ali što vas spašava je Božja milost. Milost vas spašava. Milost je što Bog čini za vas. Djela su što vi činite za Boga da bi pokazali zahvalnost za ono što je Bog učinio vama. Ali milošću ste spašeni.

Neki ljudi misle: “Zato što se odem pridružiti crkvi, staviti svoje ime u knjigu, to je sve što moram učiniti.” Neki ljudi misle: “Zato što kličem, to je sve što moram učiniti.” Drugi misle: “Zato što govorim u jezicima, to je sve što moram učiniti.” Neki misle: “Zato što imam moć da iscjeljujem bolesne, to je sve što moram učiniti.” Nije. Milost Božja je ta koja vas spašava, Božja divna milost. Ne mogu se pouzdati u nikakve zasluge. Netko je rekao: “O, ima veliki čovjek. Tog čovjeka, čuo sam ga da ustane i učini ovo, čuo sam ga da ustane i učini to.”

Pavao je rekao u 1. Korinćanima 13: “Da jezicima ljudskim i anđeoskim govorim, da imam dar proricanja, da imam darove, da nahranim - uzet ću sva svoja dobra da nahranim siromašne, da mogu brda premještati vjerom, da imam znanje da razumijem sve stvari, ništa sam dok ljubav ne uđe, što je milost.” Bog to mora učiniti. Možete činiti sve ove stvari i dalje biti izgubljeni. Milost vas spašava, Božja milost ljudskoj rasi.

Misliti o Njemu… Razmišljao sam o toj milosti odmah nakon što se to pojavilo u petak ujutro upravo u svitanju dana tamo na tom polju gdje sam sjedio na panju kasnije i suze su tekle iz mojih očiju. Mislio sam: “O Bože, Tvoja milost se prignula da me spasi. Zašto si ikad imao takvo milosrđe prema siromašnom neobrazovanom grješniku poput mene? Kako si se ikad spustio u naš ponizan mali Šator, gdje mir i ljudi niske klase, siromašni, nemaju ništa od ovog svijeta, a Tvoja milost je još uvijek raširena u našim srcima Duhom Svetim, da iscjeljuješ naše bolesti i spašavaš naše grijehe - spašavaš nas od našim grijeha, radije i činiš nas Svojim ljudima, baviš se nama?

Tada sam se sjetio Davida, kako kad je odlučio izgraditi kuću Gospodu, rekao je: “Nije u redu da ja stanujem u kući od cedrovine, a Kovčeg saveza moga Boga pod ovčjim kožama i šatorom.”

Bog je rekao proroku; “Idi, reci Mom sluzi Davidu, uzao sam ga s ovčinjaka, od toga da hraniš tamo nekoliko tatinih ovaca i pribavio sam ti veliko ime poput imena velikih muževa na zemlji.”

Razmišljao sam o Božjoj milosti, kako je to mogao učiniti, spasiti do kraja. A onda da bi uzeo bijednika poput mene i dao mi priliku propovijedati evanđelje i vidjeti druge spašene, vidjeti ih iscijeljene, vidjeti domove koji su bili razoreni ponovo podignute, vidjeti živote koji su bili uništeni ponovo ispravljene. I dati mi milost, mislio sam: “O, to je divna milost. Onda doći poniženom, lovcu na male vjeverice u šumi i oblikovati Se u formi duge, što znači savez s Porukom koju mi je dao propovijedati i oblikovao je to tamo u savezu, da je On iza toga. On će biti iza toga jer je poruka o Isusu Kristu i Njegovoj slavi.

Kako mi je On dozvolio ići po cijelom svijetu, širom svijeta k narodima, milionima ljudi, vidio sam milione da dolaze Gospodu i prihvaćaju Ga kao osobnog Spasitelja, vidio sam ih ispunjene Njegovom dobrotom i posvećene Njegovom snagom, vidjeti ih iscijeljene Njegovom velikom svemogućom silom. Tada mogu povikati kao prorok i reći: “Ne silom, ne snagom, već Duhom Božjim.” Ne obrazovanjem, ne teologijom, već Duhom Božjim On spašava ljude. Duhom Božjim On liječi ljude. Duh Božji je taj koji daje poruku ljudima. Duh Božji je taj koji potvrđuje Riječ.

Imamo teologe danas, imamo doktore teologije, imamo velike ljude širom svijeta koji su pametni, inteligentni i obrazovani. Ali je potrebna jednostavnost vjerovanja Bogu da bi Njegova Riječ progovorila da pokaže da je Isus Krist isti jučer, danas i zauvijek. Potrebno je ponizno srce posvećeno Bogu da bi donijelo Isusa Krista u sadašnjost. Amen. Da je potrebna teologija, što bi prezbiterijanci, metodisti, baptisti, katolici i tako dalje, mi ne bi imali šanse, mi siromašni, neuki ljudi. Ali nije potrebno znanje. “Ne silom ni snagom, već Mojim Duhom”, kaže Bog: “Ja ću otkriti ovu tajnu.” A on će plakati na to: “Milost, milost, uz uzvikivanje i povike.” To je što je to danas: Božja divna milost Njegovim ljudima. Kako On uzima neobrazovanog, neukog, pokazuje da je Isus isti.

Kad je On došao, nikad nije došao velikim teolozima. Niti je otišao Kaifi velikom svećeniku, jedino da bi ga osudio... Već je uzeo ribare, ljude koji su bili siromašni i hodali običnim životom, a njima se otkrio i rekao: “Slijedite Me i učinit ću vas ribarima ljudi”, pokazuje da se Njegova milost ipak spustila čak od Židova k poganima da pozove ljude za Svoje Ime u ovim zadnjim danima, kroz što smo upravo prošli. Divna milost, kako divan zvuk.

Milost je stara. Milost je toliko stara koliko i svijet. Milost je prvo pokazana ljudskoj rasi kada smo imali početak ljudske rase. Kad je ljudska rasa bila prvi put stvorena u Edenskom vrtu, tog mračnog jutra kad je ta mala žena zakoračila preko linije razdvajanja, i otišla protiv Božjih zapovjedi i namamila svog muža da učini istu stvar, tada je zakon bio prekršen. Zakon mora imati kaznu ili nije zakon. Zakon je bio: “U onaj dan u koji s njega okusiš, taj ćeš dan zasigurno umrijeti.”

Zapamtite, prvo sudište je bilo na zemlji i bilo je u Edenskom vrtu. I zadnje sudište će biti na zemlji na kraju vremena, bijelo prijestolje.

Ali kad je Jahve sišao, mogu zamisliti da nije bilo čak ni zvijezde da sja, bilo je tako mračno u tom malom vrtu koje je nekad bilo svijetlo jer ga je grijeh uprljao, oduzeo Svjetlo od njih.

To se dešava s crkvama danas. To se dešava s ljudima danas. Grijeh je izbrisao Svjetlo živog Boga da bi pokazao da je Krist još uvijek isti jučer, danas i zauvijek, i On živi da bi spasio najudaljenijeg i izliječio najnižu, bolesnu osobu.

O, kako je bilo strašno tog jutra, tama je lebdjela u vrtu. Zamislit ću maglu od crne kostrijeti. Mogu zamisliti svaki list da se nijednom nije pomaknuo. Nije bilo kretanja vjetra. Bila je tama i strašno jer je grijeh uništio.

Tamo se spustio Jahve kao buka groma, hodajući kroz vrt, dozivajući: “Adame, gdje si?” Tada je Adam shvatio da je gol i da je pogriješio pred Bogom. Sakrio se i pokušao si načiniti religiju, ali to nije djelovalo. Bog je ubio neku ovcu, skinuo kožu i pokazao da je nešto moralo umrijeti da bi prekrilo grijeh.

Pridruživanje crkvi nikad neće prekriti grijeh. Nijedno ispovijedanje suhih očiju nikad neće prekriti grijeh. Potrebna je žalost, i pokajanje i Božja milost da prekrije grijeh, radi Krvi Isusa Krista, Onog kojeg je Bog ubio na Golgoti da prekrije grijeh.

Tamo u vrtu tog jutra, kad je grijeh bio tako crn, Jahve je ušao. Tamo je stajao Njegov par, stajali su osuđeni. Ne bi bilo više ljudske rase, morali su umrijeti, smrt na ljudskoj rasi bi vratila svijet nazad divljim zvijerima i ne bi bilo ljudske rase. Ali u tom najmračnijem času, u tom vremenu kad su sve nade nestale, milost je došla izlijevajući se, rekla je: “Dat ću vam Spasitelja, Mesiju.” O, čudo je kako je Bog ikad to mogao učiniti. Božja divna milost u Edenskom vrtu koja im je obećala Jednog Pravednog koji može doći kroz ženu. “Ženino Sjeme će zgnječiti glavu zmijca”, krivca, “a njegova glava će zgnječiti njezinu petu,” pokazavši da će biti nevolja u crkvi. Ali On je obećao pobjedu. Što je priskrbilo Spasitelja? Milost.

Što su mogli pokazati da bi zaslužili milost? Što su mogli pokazati da bi to učinili? Vojni izraz, oprostite, samo želim to učiniti sa svoje propovjedaonice ovdje da bih napravio zaključak, “prebaciti odgovornost na drugoga.” Adam je rekao: “Žena koju si mi dao je to učinila.” Žena je rekla: “Zmijac me prevario.” Jedan prebacuje na drugog.

Nije bilo nade za njih, ali Bog je priskrbio milost i ona se probila. A On je rekao: “Ali Ja ću učiniti put, nekako. Spasit ću vas, bez obzira na to. Pogriješili ste, prekršili ste Moje zakone. A Moji će zakoni morati biti… Morat će biti provedena presuda prema Mojim zakonima. Stoga će morati postojati smrt jer sam rekao smrt.” [Brat Branham kuca po propovjedaonici - urednik.]

Sada, moji prijatelji kršćani (A ove kazete ovdje koje su snimljene širiti će se diljem svijeta.), dozvolite da vas nešto pitam, vas koji pokušavate načiniti od Boga tri boga ili vas koji Ga pokušavate načiniti jednim kao što je vaš prst. On je jedan u osobi.

Ne bi bilo ispravno za Boga učiniti da anđeo umre. On ne bi mogao biti ispravan Sudac i učiniti da anđeo umre za ljudsko biće. To ipak ne liječi to jer Njegov veliki zakon zahtijeva smrt i nešto mora umrijeti, a anđeo ne može umrijeti. Niti je mogao reći: “Eva, pošto si navela Adama da to učini ubit ću te, neka Adam živi,” jer je Adam bio sudionik također.

Kao što je netko rekao: “Pilat je bio opravdan, oprao je svoje ruke.” Ne možete oprati Krv Isusa Krista sa svojih ruku. Nikad nećete napustiti ovu zgradu ovog jutra i otići u nebo ako umrete u svojim grijesima. To je na vašim rukama. Tako to nije ispravno.

Postojao je samo jedan pravedan put. Postoji samo jedan put da bi mogli biti, zahtjevi Božjeg velikog zakona mogli biti ispunjeni. On ih je morao Sam ispuniti. On je to morao učiniti. Bog je Duh i On ne može umrijeti. Zato je Bog morao postati čovjek i umro je u ljudskom tijelu u obliku Čovjeka nazvanog Isus Krist i to je bio obećani Mesija koji je kupio milost. Tu gdje vidite da su Bog i Krist ista Osoba, Bog prebiva u Kristu. “Ja i Moj Otac smo Jedno, Moj Otac prebiva u Meni. Nisam to Ja koji govorim Riječ, već Moj Otac koji prebiva u Meni.” Bog u Kristu, sigurno...

Milost je bila obećana u Edenskom vrtu i milost je došla, milost Adamu i Evi. Nisu imali gdje otići, niti put kojim skrenuti, a ipak je milost načinila put.

Dozvoli mi da kažem ovo, moj prijatelju grješniče. Možete biti ovdje ovog jutra prostitutka, možete biti ovdje ovog jutra ženskaroš, možete biti ovdje pijanica, ili kockar ili ubojica. Možete biti ovdje kao grješan muž, grješna žena. Možete biti najgori grješnik. Kažete: “Prešao sam taj nivo otkupljena.” Ne, nisi, inače ne bi bio u crkvi ovog jutra. Milost će načiniti put za vas u ovom mračnom času ako ćete je samo prihvatiti. Adam je morao biti spreman prihvatiti je, tako i vi. Prihvatite je.

Božja milost je posegnula preko u Noino vrijeme. Noa, samo jedan običan čovjek, on i njegova obitelj, a pošto se Noa bojao Boga, vjerovao je Bogu. Ne možete se bojati Boga bez da vjerujete. Kako se možete bojati nečega što ne vjerujete? Morate se bojati Boga. Salomon je rekao: “Strah Božji je početak mudrosti.” Sada, samo se bojeći Boga, počinjete imati mudrosti. A strah Božji, Noa se bojao Gospoda i vjerovao je Gospodu. I to je ono što Bog poštuje, vašu vjeru u Njega. Tako je. Pa kad je strah Božji došao na Nou, Bog ga je pozvao milošću i spasio njega i njegovu kuću jer je to bila milost koja je to učinila. Ne zato što je Noa bio jako veliki zgodniji muškarac od svih njih ostalih, ne zato što je Noa otišao u najbolju crkvu koja je bila u zemlji, ne zato što je pripadao najboljoj u organizaciji, ne zato što se mogao bolje oblačiti, ne zato što je imao više novca, ne zato što je bio neka posebna osoba, već radi Božje milosti, Bog je spasio Nou. Milost je spasila Nou (ne njegova djela, već Njegova milost) i također spasila njegovu obitelj.

Podsjetit ćemo se drugog lika do kojeg se Božja milost ispružila, mnogi od njih, samo ćemo govoriti o nekoliko. Abraham. Abraham, nikakav poseban čovjek, spustio se s babilonske kule, vjerojatno izašao iz hrpe idolopoklonika (njegov otac), spustio se u zemlju Šinar tamo dolje da bi prebivao u gradu Uru. I dok je bio tamo, Bog mu je progovorio milošću, ne zbog toga što je bio drugačiji, ne zbog toga što je bio bolji čovjek, već ga je milošću Bog pozvao. Biblija to jasno obznanjuje.

O Abraham, kako je Abraham isprobavao Božju strpljivost. Rekao mu je, rekao je: “Abrahame, ostani u ovoj zemlji, ne idi iz nje.” Ali čim je došla glad, Abraham je pobjegao.

Abraham govori o nama. Bog uzima - Bog je uzeo Abrahama milošću i spasio ga. I to je kako On uzmi vas, milošću. I kako mi isprobavamo Njegovu strpljivost? Danas smo gore, sutra smo dolje. Jedan dan vjerujemo, sljedeći dan se pitamo. Danas smo metodisti, sutra smo baptisti. Danas vjerujemo u Božansko iscjeljenje, sutra se pojavi bol u trbuščiću i mi ne znamo vjerujemo li to ili ne. Ali ipak usred svega toga, Bog nas želi da ostanemo na mjestu. Ali nas spašava svejedno. Da nije bilo Božje milosti, svi bismo mi otišli. Sigurno. Bog nas spašava Svojom milošću.

Abraham je trebao ostati u toj zemlji, ali je sišao do Kaldejaca ili, ne Kaldejaca nego Filistejaca, sišao boraviti tamo dolje da bi izmakao gladi. Stvari su bile malo teške gore u njegovoj zemlji, zato je sišao tamo dolje putovati tamo dolje s njima, učinio upravo ono što mu je Bog rekao da ne čini, ali ipak mu se Božja milost pojavila i spriječila faraona da uzme - ili - ili kralja da uzme njegovu ženu. Božja milost… Kad je Abraham rekao: “Sestra mi je,” lagao o tome, ali ipak ga je Božja milost čuvala jer se pokajao. Bio je voljan pokajati se.

I svatko tko je voljan pokajati se, Božja milost i dalje ide za vama. Božja milost vas traži. Dakle, to je za vas povratnike u grijeh ovog jutra, Božja milost vas i dalje traži. Ako ćete se samo pokajati, Božja milost je dovoljna. Kako je On uzeo dobrog starog Abrahama, doveo ga nazad. I zapamtite, Abraham nije bio spašen svojim djelima, bio je spašen milošću. Abraham je bio spašen vjerom, što je milost. I Bog je spasio Abrahama radi Svoje milosti, ne radi njegovog ponašanja. Spasio ga je radi Svoje milosti. O, kako dobro. Bio je spašen milošću.

Uzmimo Izrael. Imam citat Pisma zapisan ovdje dolje. Zapišem to i upravo se mogu pozvati na to u svom umu. Ako želite to zabilježiti, ovo će biti jedno dobro za zapamtiti ako želite, Ponovljeni Zakon 7, 7. Bog je dao Abrahamu Svoje obećanje ili nije dao Abrahamu, oprostite mi, dao je Izraelu i rekao im: “Ako se nećete udružiti s idolopoklonstvom, ako nećete raditi ove stvari, ako ćete se klonite svih tih poganskih obreda, ako ćete činiti sve ove stvari, onda ću vas dovesti u dobru zemlju. Pobrinut ću se za vas. Hranit ću vas, vodit ću vas. Učinit ću ove stvari ako ćete vi učiniti tako - i - tako, ako ćete Me voljeti, ako ćete držati Moje zapovjedi, Moje uredbe, Moje propise. Učinit ću sve ove stvari ako ćete samo učiniti nešto i držati Moje zapovjedi i voljeti Me.”

Baš kao što muž uzima ženu i kaže: “Ako ćeš biti dobra žena, ako ćeš se brinuti za kuću, ako ćeš mi biti vjerna, ako ćeš držati moju odjeću čistom, ako budemo imali djecu, ako ćeš im biti majka, ako ćeš činiti svari, radit ću dok moje ruke iskrvare da ti omogućim život, ako ćeš činiti to.” A onda razmislite, što ako ta žena krene pogrešno, živi lijeno, ne radi, ne čini ništa? Tada je potrebna milost da bi održala tu obitelj zajedno.

O, Bože. Bila je potrebna milost Jahve da bi održao Svoju obitelj zajedno. I to je jedini način na koji smo mi Jahvina obitelj danas, zbog milosti Isusa Krista. Svi bismo otišli. Ali to je milost, o, milost.

Sada, ali oni je nisu održali. Ali bili su... nikad nisu došli do punog obećanja, ne ta generacija. Ne, jedna kojoj je bilo obećano stradala je u pustinji. Ali Bog ih je hranio, Bog se brinuo za njih, Bog ih je volio, On se kretao okolo. Zašto? Njegova milost je to učinila, Njegova milost zbog Njegovog obećanja, Njegovog obećanja onda, milost koja je išla s Njegovim obećanjem. Ali oni nikad nisu došli do potpune vrijednosti obećane zemlje.

I niti ova crkva ne dolazi do njene potpune vrijednosti. Božja milost nas drži. Ali On želi imati crkvu koja će mu biti poslušna, ljude koji će uzeti Njegovu Riječ i reći: “To je Istina, bez obzira na vašu organizaciju.” On želi ljude koji neće reći: “Pa, baš sam toliko dobar kao i ti. Ja sam prezbiterijanac, ja sam metodist, ja sam katolik, toliko sam dobar kao i ti.” To nije milost, to pokazuje da je nešto pogrešno.

Ali osoba, neovisno, koja će čitati Božju Riječ i vidjeti da morate biti nanovo rođeni i ispunjeni Duhom Svetim, vjerovat će to, uzet će to po Riječi. Uzet će Riječ upravo onako kako kaže.

Kao u krštenjima i prskanju, krštenje je ispravno. Nitko u Bibliji nikad nije prskan, nema takve stvari u Pismu. Niti je itko ikad kršten u ime Oca, Sina, Duha Svetog u Bibliji. Svi su bili kršteni u Ime Isusa Krista. Dakle ne postoji niti jedna, čak niti jedna točka u povijesti za… Ako itko može igdje pokazati, igdje u povijesti, gdje je neka osoba ikad bila krštena u Bibliji ili tristo godina nakon smrti posljednjeg apostola do Katoličke crkve, ako itko igdje može pokazati da je itko ikad bio poprskan ili kršten u ime Oca, Sina, Duha Svetog do Katoličke crkve, dužni ste doći reći mi. Nema toga tamo. Ali što mi činimo?

Prošli smo kroz crkvena doba i vidimo gdje su morali to činiti. Dakle, vidite, Bog želi nekoga tko će Ga poslušati. Ako to nije u Pismu, onda to nije od čovjeka - to je ljudski načinjena doktrina, a nije Biblijska doktrina. Vidite? Dakle, bez obzira što je crkva, koliko ste bili u krivu, kakvu razliku to čini? To je koliko ispravni možete biti sada. Božja milost vam je to pokazala, stoga hodajte u njoj. Božja milost…

Sjetite se Mojsija također, tog velikog vođe. Bog ga je trebao ubiti kad je otišao tamo dolje da bi se proslavio udarajući tu stijenu i rekao: “Vidite što mogu učiniti?” drugim riječima. “Vi buntovnici, moramo li vam dohvatiti vodu iz ove stijene?” I udario Ju je, a voda nije krenula, udario Ju je ponovo. Što je učinio? Svjedočio je o slabosti Krista jer je Krist bio Stijena. To je Krunišni kamen. Umjesto da je udario ili da joj progovori… Bila je jednom udarena.

Sjetite se, Bog je rekao Mojsiju preko u Izlasku: “Idi i Ja ću stajati pred - pred tobom na Stijeni i udari tu Stijenu.” I udario je Stijenu i Ona je dala vode. Bog je rekao: “Sljedeći put, idi govori Stijeni i Ona će dati Svoje vode.” Ali Mojsije je želio pokazati da on ima malo autoriteta, malo moći, pa je rekao: “Ja ću vam dati vodu iz ove Stijene.” Bog ga je trebao ubiti radi toga. Bog ga je trebao odvojiti tamo, prekršio je Božji zakon upravo tamo jer je govorio o slabosti Krista, On mora biti udaren drugi put. Krist je bio udaren samo jednom. Sada, mi govorimo Stijeni i Ona daje Svoje vode.

Ali što je to bilo? Pogledajmo na starca, on je star sto dvadeset godina.

Netko mi je rekao nedavno, rekao je: “Bog je jedan nepravedan Bog,” rekao je: “Jer je ponizio Mojsija. Nakon što se umorio s tim Hebrejima za četrdeset godina u toj pustinji tamo, ponizio ga je i onda mu čak nije dozvolio otići u obećanu zemlju.”

Rekao sam: “O, besmislica.” Ne, On nije ponizio Mojsija. On je otišao u obećanu zemlju. Oko sedamsto godina kasnije, bio je viđen na vrhu gore Preobraženja, živ kao što je uvijek bio, stajao je, razgovarajući s Isusom prije nego je otišao na Golgotu, on i Ilija, stajali su zajedno, razgovarajući… Mojsije i Ilija su se pojavili Isusu, Petru, Jakovu i Ivanu na gori Preobraženja. Nije bio mrtav. Bio je živ. Bog ga nije ponizio. Bio je u Palestini.

Sada gledajte, prije nego je umro, popeo se na goru Nebo tog jutra kad je znao da ide. Svukao je Arona, stavio njegovu odjeću na drugog, uzeo svoj vlastiti ogrtač i stavio ga na Jošuu, naredivši mu da ostane s tim pravilima. I kad se popeo na vrh gore Nebo, prošao kroz dolinu ravnica, znajući da je išao tamo umrijeti, popeo se na goru Nebo i gore do Pisge. Dok je stajao tamo, Bog je rekao: “Pogledaj preko na zemlju. Želim da je vidiš. Mojsije, mogao si otići tamo. Ali znaš što si učinio tamo dolje kod Stijene, tog dana? Veličao si sebe.” Mislim da je to ono što će biti velika nevolja s mnogima od nas ljudi danas. “Odete tamo dolje do Stijene i veličate sebe.” Ali primijetite kad je bio spreman umrijeti, tamo je stajala Stijena. Mora da je samo zakoračio na Stijenu tamo na Pisgu i Bog ga je sahranio. Mora da je ponovo ustao negdje jer je bio živ. Bio je tip Krista. Tamo je stajao tamo na gori Preobraženja, stotinama godina kasnije, preko u Palestini. Vidite, Božja milost je priskrbila Stijenu. O.

Kad mislim o Abrahamu, o svim greškama koje je napravio, i Mojsiju i njegovim greškama, ali kad je bio napisan komentar o Abrahamu, kad je božanski komentar bio zapisan, kad je Pavle napisao komentar o Abrahamu, nikad nije spomenuo jednu stvar o Abrahamovoj nevjeri, ne, ne, nikad mu čak nije bila uračunata. Rekao je: “Abraham se nije dvoumio o Božjem obećanju kroz nevjeru, nego je bio jak davši slavu Bogu.”

Moja ponizna molitva je pred Božjom milošću koja je ovdje ovog jutra. Nadam se da je moj napisan tako da On neće vidjeti moje greške. Da kad moj komentar bude napisan, moj kratki životopis, da se neće pročitati kako sam radio greške i činio pogrešno, nego da će On vidjeti samo stvari koje sam pokušao učiniti za Njega. Mogu li one smo postati... Što to čini? On će uzeti Božju milost u koju vjerujem. I to je jedino u što se uzdam. Jer prema svojim vlastitim zaslugama ne bih mogao više ući, niti čime drugim, nego ovisim o Božjoj milosti. Da, milost je ta o kojoj ovisim.

Tamo je bila Stijena kad je Mojsije bio spreman umrijeti.

Što bi mogli reći o Davidu? Božja milost… Taj veliki ratnik kojem je sam Bog, On je rekao: “On je čovjek po Mom vlastitom srcu.”… Taj veliki ratnik David, kako je mogao učiniti takvu stvar kakvu je učinio, uzeti Uriju, svog vojnika, kad je imao pregršt pogana tamo za vojnike? Slušajte pažljivo ovu malu priču samo na trenutak. Kad su imali svoje vojnike tamo, a Urija je bio jedan koji je bio vjeran Davidu. Urija je bio obraćenik, bio je Hetit, obraćenik na židovsku religiju. I ti ljudi su zaista voljeli Davida. Vidjeli su da je pomazanje bilo na njemu, iako je bio - bio je bjegunac. Bio je istjeran iz svoje vlastite zemlje, morao je živjeti s Filistejcima. Šaul ga je tjerao. Ali ipak su ti ljudi vidjeli pomazanje na njemu. Znali su da dolazi na vlast. Slava Bogu. Zaista sam sretan da sam bjegunac danas jer vidim da Krist ulazi da bi bio Kralj. Možete izabrati sve Kennedije i koga god još želite. Ali Krist će biti Kralj. Pomazanje je na Njemu, na Njegovoj poruci Njegovog dolaska. I On će biti Kralj.

Što su oni učinili? Jednog dana je stajao tamo žeđajući za čašom vode s vrata tamo vani kod Betlehema, gdje je obično išao čuvati ovce. I znate što? Dvojica od tih ljudi su uzeli mač i probili se kroz petnaest milja ljudskih tijela da bi mu dali kantu vode. Radi čega, njegova najmanja želja im je bila zapovijed. Razmislite o tome. I probili su se kroz te ljude, cijelim putem do vrha te planine gdje su rekli da on stoji, bilo je oko petnaest milja. Prošli su onuda. I borili bi se sa svakim čovjekom koji bi se podigao dok ga ne bi ubili, nastavili se probijati i uzeli tu kantu i probili se s kantom vode pravo kroz neprijateljsku liniju, dva čovjeka, da bi dali svom kralju, svom bratu čašu vode, kad je imao vodu tamo za piti, ali je želio tu vodu.

O Bože, dozvoli mi uzeti Mač Riječi i posjeći kroz svaku organizaciju da bih donio krštenje u Ime Isusa Krista i silu uskrsnuća i Duha Svetog ponovo ljudima, bez obzira na... Jer On dolazi u sili. On dolazi u sili, stajat će sam. Ali siječe kroz svaku organizaciju, siječe kroz svaku teoriju, svako ljudski načinjeno crkveno vjerovanje, dok ne vratite Spasitelju zalutalu ovcu, nekoga, ponovo vratite Biblijske doktrine o Isusu Kristu istom jučer, danas i zauvijek. Božja milost…

Pogledajte Davida. Kako je mogao učiniti… Jedan je skočio u jamu i ubio lava. Kako je David mogao uzeti Urijinu ženu, prelijepu Bat-Šebu kad je ima petsto svojih vlastitih? A vidio ju je kako se kupa i tu je bio propust. Pa, ona je samo zaboravila navući zavjesu kad se kupala, a znala je da je kralj putovao onuda, tamo pored, svaki dan, dolje preko tog zida.

U tome je problem. Ne mislim da su žene danas tako nemarne ili tako, pa, one samo jednostavno izađu gole (To je sve.) na ulicu, s malo stare odjeće. To je sramota, a onda se čude zašto muškarci fićukaju i zvižde. Pa, one to čine da bi ih navele da zvižde i da se ponašaju nedolično. One to znaju, one imaju dovoljno pameti da bi to znale. One to čine baš zato što žele. To im je u srcu. Recite im da su nemoralne, one to mogu osporiti. Ali one ne moraju biti nemoralne, mogu biti čiste poput ljiljana, kad je u pitanju seksualno. Ali zapamtite, na njima postoji duh koji je đavolsko pomazanje, šaljući dušu nekog čovjeka u pakao. Zapamtite, Biblija je rekla: “Svaki koji s požudom pogleda ženu je u svom srcu već učinio preljub s njom.”

I zapamti sestro, odgovarat ćeš za činjenje preljube iako nikad zapravo to nisu učinila u cijelom svom životu, ali taj grješnik koji te pogleda na način na koji si obučena, bit ćeš kriva za preljubu. Odgovarat ćeš na dan suda za činjenje preljube. Kad on kaže…

Ovdje on kaže, zapisao je u Svojoj Knjizi: “Počinjena preljuba.”

“S kim?”

“Gospođa John Doe.”

“Onda, gospođo John Doe, što s tim?”

“Kunem se da ja... Znaš moj zapis, nikad nisam živjela s drugim muškarcem osim svojim vlastitim mužem.”

“Ali si se obukla tako da si navela ovog čovjeka da načini preljubu. I kriva si za preljubu s njim. To je tko to čini. Ti si kriva, ti si ta koja se predstavila.”

Bat-Šeba je pogriješila baš kao što je Eva pogriješila, ali je Adam bio uključen u to. Mislim da uvijek previše vičemo na žene. Vi sinovi Božji, muškarci, znam da ste vi snažnija grupa (To je točno.), jači spol. Vi ste iznad žena, to je istina, zato se ponašajte tako. Nemojte ih savladati, pokušati uzeti neku malu djevojku i uništiti joj život. Nego budite sin Božji, recite joj da je u krivu i stojte kao sin Božji. Ona je tvoja sestra. Da, gospodine. Što mi pokušavamo učiniti, što takozvani sinovi Božji danas, pripadaju crkvama, unište svaku malu djevojku koju mogu. Zapamtite, nemoralna žena postoji jer ju je neki oženjeni čovjek uništio. Dakle lonac ne može nazvati čajnik crnim, zato samo zapamtite, grijeh je taj koji to sve čini. I svi smo mi podložni smrti i trebali bi umrijeti zbog toga.

Kad je David učinio tu zlu stvar, njegov vlastiti sud ga je trebao ubiti. Kad je taj prorok došao tamo, mislio je da je to skriveno. Kad je taj prorok došao tamo i stao pred njega, rekao je: “Davide, je li sve u redu?”

Rekao je: “Sve je u redu.”

David, u svom velikom ogrtaču i sa svojom velikom krunom, a imao je Joaba tamo, svog velikog generala i sva se borba odigravala. Zadržavao je sve neprijatelje izvan granica i ostalog, sve je bilo u redu. Imao je bebu s ovom Bat-Šebom. I izveo je jadnog malog Uriju tamo i imao je Joaba da stoji pored njega, dok se nije povukao od njega. I - i - i dječak je umro kad je sunce zašlo, s nožem za bitku u svojoj ruci, krvlju na svom štitu, kad se zauzeo za Izrael iako je bio obraćenik na njihovu religiju. Onda kad se Joab vratio i rekao mu da - da je David umro - da - da je Urija umro, David je mislio: “Sve je sada u redu. Imam njegovu ženu i sve će biti u redu, imam bebu.” Ali beba se razboljela. Beba je počela umirati. I učinio je sve što je mogao da bi spasio bebin život, vjerojatno je došao svaki doktor, ništa dobro. Konačno, beba je umrla. Bojali su se reći Davidu da je beba mrtva. A on je umro. Onda je pomislio da je sve skriveno. Zato je tješio Bat-Šebu. Već ju je uzeo za svoju ženu, nakon svih tih drugih žena.

Ovaj stari prorok, stari ćelavi čovjek je ušao teškim korakom, stari Natan iz pustinje, sjeo je dolje, rekao: “Davide, kako je sve?

Rekao je: “Dobro, dobro. O, Božji prorok, živ bio zauvijek. Haleluja.” O, bio je baš… Mislio je da je sve bilo dobro, mislio je da bi mogao to sakriti. Ali ne možete sakriti od Boga. On zna što mislite upravo sada. On zna vaše misli, jer je Bog. Taj Duh Sveti koji je u zgradu ovog jutra zna vaše misli, tko ste, od kud dolazite, što ste učinili, jer je Isus Krist isti jučer, danas i zauvijek.

Bog je to otkrio proroku. Rekao je: “Davide, bio je bogataš koji je živio na ovoj strani puta, imao je puno ovaca, o, bio je jako bogat. Čovjek je živio na ovoj strani puta, bio je siromašan, imao je jedno janje. Tretirao ga je kao kćerku. Hranio ga je istom žlicom kojom je on jeo. Spavao je s janjetom. Sve je bilo baš… Bilo mu je baš kao kćerka. A jednog dana je došao gost, pa umjesto da ja bogataš uzeo jednu od svojih vlastitih ovaca i pripremio gozbu za gosta, eto, umjesto toga prešao je i uzeo janje siromašnog čovjeka, i silom uzeo janje, i ubio ga i pripremio gozbu.”

Sada, to je bila Davidova strast. Imao je petsto žena, a kad je vidio Urijinu ženu, umjesto da je uzeo jednu od svojih petsto žena da umiri ili zadovolji svoje strasti, otišao je uzeti ženu tog drugog čovjeka, onda je ubio Uriju kad je ona postala majka. David nije znao što je on činio, zašto, David je bio spreman izreći sud. Takvi smo mi. Uvijek možemo suditi drugog čovjeka, ali kad je riječ o nama, o, drugačije je.

David je rekao: “Čovjek će platiti svojim životom.”

Taj stari prorok, oči su mu suzile, rekao je: “Davide, sigurno nećeš umrijeti.” Pogledajte kako milost onda djeluje jako brzo. Duh je došao na proroka, spasio Davidov život. Milost, “Sigurno nećeš umrijeti, ali mač neće napustiti tvoju kuću dok ti temeljito ne očisti srce, jer si ti taj bogataš.” O, tad je bilo drugačije, zar ne?

Što je spasilo Davida kad je njegov vlastiti sud rekao: “Čovjek će umrijeti. Platit će do kraja i platit će za to svojim životom”?

A prorok je rekao: “Sigurno (milost) nećeš umrijeti. Nećeš umrijeti, Davide. Milost te spasila.” Bila je to milost Davidu koja ga je spasila. O.

Da nije bilo milosti, gdje bi svi mi bili? Je li to točno? Sigurno.

Suverena milost je od Jednog suverenog. Suverena milost od Jednog suverenog. Suveren, što može činiti? Suveren može čiti što god želi. Slušajte ovo sada. Suverena milost može biti dana samo od Jednog koji je suveren. A Bog je suveren, zato On može dati suverenu milost. Stoga, budući da je suverena, milost ne mora nikoga pitati, ne mora… Ona čini ono što želi. Nije li to predivno? Ne mora pitati: “Mogu li učiniti ovo? Ili, da učinim to? Mogu li? Moram li? Hoću li?” Ne čini to. Čini to sama. Milost je suverena, stoga On može spasiti najgrešnijeg. Može spasiti najgoreg. Može spasiti najprljavijeg. Može spasiti najnemoralnijeg. Može iscijeliti najbolesnijeg. Haleluja.

Može spasiti jadnog kao što sam ja. I spasio je. Što je to? Milost. William Brahman, sin pijanca, nema razlike, Božja milost me spasila.

“Mene, ja sam kćer žene koja nije bila dobra.” Nema razlike, Božja milost te spasila. Ona je suverena, ne mora nikoga ništa pitati. Amen. Tako sam sretan zbog toga. Haleluja.

Može uzeti najgoreg grješnika i učiniti ga bijelim poput snijega, ne mora nikoga pitati o tome. O, može to učiniti jer je suverena.

Slušajte, brzo sada. To je dokazano na križu, kad je tamo bio najgori lopov, zaslužio je umrijeti. Nikad nije pomislio na Boga. Nikad nije ništa mislio o tome. Tamo kad je na križu kroz te krvave usne, među uzdisajima, došao glas: “Gospode, budi mi milostiv.”

A tamo je došao Jedan drugi nazad kroz Krv, suze, patnju, milost se zauzela i rekla: “Danas ćeš biti sa mnom u raju.” Milost je to učinila. Kako si je taj lopov mogao pomoći? Ništa više nego što si je Adam mogao pomoći, ništa više nego što si je Eva mogla pomoći, ništa više nego što si vi možete pomoći, ništa više nego što si ja mogu pomoći, kad se sami ne možemo podići po bijelom Mliječnom putu našim naporima. Ne možemo to učiniti. Ali Božja milost može učiniti nešto s tim i ona to čini. Božja milost, suverenost Božje milosti došla je tom umirućem lopovu: “Danas ćeš biti sa mnom u raju.” O, razmislite o tome. To je predivno.

Razmislite o tome. Ljubav i milost su sestre, sestre blizanke. Ne možete imati milost bez ljubavi. One su sestre blizanke. To je upravo točno. Prije nego što možete imati milost, morate imati ljubav. Prije nego možete zapravo nekome iskazati naklonost, volite ih, ispravni ili pogrešni, morate ih voljeti svakako ili ne možete. Vidite? Dakle, ljubav i milost su ista stvar. One su baš sestre blizanke (To je sve.), ljubav i milost. Bile su… Ne možemo vidjeti jednu bez druge. “Bog je tako ljubio svijet, dao je Svog jedinorođenog Sina.” On je izlio Svoju milost u naša srca po Duhu Svetome. Vidite? Baš ne postoji ništa što vi možete učiniti bez da jedno radi s drugim. Milost, Božja milost je ta koja nas spašava.

Sada, pronalazimo tu milost poput tog lopova koji je umirao, nije čudo da je to inspiriralo pjesnike kad su to vidjeli. Jedan pjesnik je rekao:

Taj razbojnik koji je umirao se veselio vidjeti

Taj izvor u svom danu,

Možda sam ja grješan kao on,

Operi sve moje grijehe.

Otkad sam vjerom vidio taj potok

Koji izvire iz Tvojih rana,

Otkupiteljska ljubav je bila moja tema,

I bit će dok ne umrem.

Onda u plemenitijoj, dražoj pjesmi,

Pjevat ću o Tvojoj moći spasenja,

Kad ovaj jadni tepavi, mucavi jezik

Legne tih u grobu.

Milost, divna milost… Haleluja. Netko je napisao to:

O, ljubav Božja, kako bogata i čista!

Kako neizmjerna i jaka!

Zauvijek će ustrajati,

svetih i anđela pjesma.

Kad bi tintom ispunili ocean,

I da je nebo načinjeno od pergamenta,

A svaka stabljika na zemlji pero,

I svaki čovjek pisar po zanatu;

Da bi se ispisala ljubav Boga odozgo,

Isušio bi se ocean,

Niti bi svitak mogao sadržati sve,

Da se rastegne od neba do neba.

Eto što je to, milost, Božja milost. Božja milost je donijela i izlila… Bog je donio milost u naše živote po Svojoj ljubavi za nas. Ovdje je još nešto što milost ne može učiniti, milost se ne može kupiti, milost se ne može prodati. To je milost. To je po Jednome suverenom. Svakako. Ne možete se cjenkati za nju. Možete reći: “Bože, učinit ću to - i - to ako ćeš Ti učiniti to - i - to.” Ne možete učiniti to. Bog to neće učiniti. Ne možete ništa izvući iz Boga. Bog vam to daje po Svojoj milosti. O, o ,o. “Ne onaj koji hoće ni onaj koji trči, nego Bog koji se smiluje.” Tako je.

Ljudi leže na svojim licima. I jedan čovjek je došao k meni… Vjerujem da sam vidio jednog od dječaka ovdje pozadi u zgradi danas. Dječak metodist je upravo ušao i primio Duha Svetog iz… I ti dečki su došli k meni, rekli su: “Sada, brate Branhame, pošto smo sada spašeni i primili Duha Svetog, trebamo li ići tražiti darove?”

Rekao sam: “Nemojte to činiti. Ne činite to.”

Bog daje Svoje darove suvereno. Neopozivi su darovi i pozivi. Prvo što znate, odete tražiti nešto: “Bože, samo me načini propovjednikom, samo mi ovo učini,” i što ćete biti? Veliki napuhanac, to je sve. Otići ćete u neku ljudsku teologiju i neku organizaciju, a tamo ćete se utvrditi i propasti. Neka Bog pozove. Bog će vas pozvati, Bog će vas posvetiti, Bog će vam dati ono što vam treba dati. Svakako.

Ne možete se cjenkati za milost. Nikako. Ne možete biti prodani, za nju se ne može cjenkati niti se može kupiti, ne može biti zamijenjena. Ne možete reći: “Pa sada, Gospode, otići ću pridružiti se ovoj velikoj baptističkoj crkvi, ili ovoj velikoj metodističkoj crkvi, ili ovoj velikoj pentekostalnoj crkvi ili ovoj velikoj crkvi nazarena. Učinit ću ovo ako ćeš Ti samo učiniti ovo za mene.” Za nju se ne može cjenkati. Nikako.

“Sve koje Mi je Otac dao će doći k Meni. Nitko ne može doći ako ga Moj Otac prvo ne pozove.”

Vi samo postanete crkveni član te velike crkve, to je sve, nećete biti spašeni. Milost vas mora spasiti.

Naši talenti se ne oslanjaju i naši talenti ne mogu biti naši - naši… Naši talenti koje imamo, ne možemo zaraditi milost talentima. Ako me je Bog načinio propovjednikom, to ne govori da je Njegova milost bila sa mnom. Ne, ne. Njegova me milost sama spasila. Nisam spašen radi toga što propovijedam Evanđelje. Niste spašeni radi toga što govorite u jezicima. O, ne. Ne zato što vi... Zato što propovijedate, čak niste spašeni samo zato što propovijedate. Vi ste - niste spašeni radi toga što govorite u jezicima. Niste spašeni radi toga što činite neku od ovih stvari. 1. Korinćanima 13 to dokazuje: “Da jezicima ljudskim i anđeoskim govorim, da shvaćam sve Božje tajne (propovjednik), da sve to činim, i da imam vjeru da premještam planine, ništa sam dok ljubav ne uđe, to je ljubav.” Ljubav je milost. Božja milost koja sve čini.

Neki ljudi, imate talente poput nekih od tih rock - and - roll kraljeva. To me baš čini bolesnim u mojoj, ne znam, mojoj duhovnoj gastronomiji. Reći ću vam, kad čujem te rock - and - roll da ustanu u subotu navečer i pjevaju rock - and roll i plešu cijelu noć, a onda sljedeće jutro dođu pred slušateljstvo i stvari poput tih, pokušavaju staviti dugo licemjerno lice, i stanu tamo pred ljude, i pjevaju neku himnu i misle da će ići u nebo. Mogao bih prozvati mnoga imena, ali ne moram. Ova kaseta ide svugdje. Ali svi vi znate. Dječak nedavno ovdje u Hollywoodu nije htio poljubiti djevojku jer je to bilo protiv njegove religije, protiv njegove religije? I slikaju rock - and - roll slike i stvari koje su sramotne i stvari poput - poput tih. Misliš li da bi mogao uzeti svojih trideset srebrnjaka i zaslužiti nešto u Božjoj milosti, Juda? Nećeš si kupiti ništa nego mjesto u paklu za sebe.

Ne može se cjenkati za Božju milost, niti biti - ući u nju talentom. To je suverena milost. “Ništa u svojim rukama ne donosim, jednostavno uz Tvoj križ prianjam.” Gol, ranjen, dolazim baš onakav kakav sam.

Baš kakav jesam, bez ijednog dokaza,

Samo da je Tvoja Krv prolivena za mene,

I da si mi Ti ponudio da dođem k Tebi,

O Janje Božje, ja dolazim!

To je sve, milost je ta koja me dovela. Milost je to učinila. Milost je kao… Druga stvar koju bih želio reći, ponekad je milost...

Ove velike crkve, oni misle da možete otići tamo dolje, misle: “Pa, sagradili smo najveću crkvu u gradu. Imamo ovdje društvo za pomoć ženama koje čine siromašne - odjeću za siromašne i šalju je preko mora. Hranimo siromašne. Sve to činimo.”

Pavao je rekao: “Mogu činiti istu stvar i ništa.”

Oni kažu: “Pa mi, mi smo jedna stara organizacija. Bili smo ovdje dvije tisuće godina. Stari smo petsto godina. John Wesley, Alexander Campbell, ovi veliki osnivači tamo nazad, oni su osnovali našu crkvu. Haleluja.”

Pa, Isus Krist je osnovao ovu Crkvu, krštenje Duhom Svetim, i rekao im da odu gore na Pedesetnicu i čekaju dok ne prime silu odozgo.

I dalje možete pripadati Pentekostalnoj crkvi i biti izgubljeni. Pentekostalna crkva nije ništa više nego bilo koja druga crkva. Tako je. Stvar je u tome, postoji samo jedna crkva, to je crkva u koju ste rođeni krštenjem Duhom Svetim, “Jer po jednome Duhu smo svi mi u jedno tijelo kršteni,” 1. Korinćanima 12, 13, tako je, 1. - 1. Korinćanima 12. Pa, kršteni smo u crkvu.

Ali ljudi misle da je mogu zaslužiti. “Eto, mi... Ja - ja sam išao u školu i naučio raditi ovo, i išao sam na seminare i učinio...” To ne znači ništa. Ne možete kupiti Božju milost.

Božja milost je ovakva. Dozvolite da vam ispričam priču na završetku. Božja milost je ovakva. Jednom je bio moćan kralj, a ovaj je moćan kralj imao sina i bio je njegov jedini sin. A jednog dana je ubojica ubio tog dječaka. I tim kraljevstvom su prošli poslanici u potrazi za ubojicom. Konačno su našli tog ubojicu. A kad su ga pronašli, vratili su ga i zatvorili. A kad su to učinili, suđenje je bilo postavljeno i izrečena je presuda. O, bila je to strašna stvar. Ubio je kraljevog sina i znao je što će mu se dogoditi.

Stavili su ga u unutarnje ćelije, zaključali vrata, stavili su blokove na njih da nitko - i stražare okolo, jer znamo kakvu vrstu strašne kazne je ovaj dječak trebao primiti jer je ubio kraljevog sina, sina veličanstvenog kralja. Stražari su bili postavljeni oko vrata. Bio je stavljen u unutarnje ćelije. Ogoljen, s ničim osim komadom tkanine oko bokova. I bio je tamo, sjedio tamo u takvom stanju, gladan, nisu mu dali ništa za jesti. Bio je u takvom stanju.

Onda su ga izveli na suđenje. Pronađen je krivim i dokazan krivim. Izrečena je kazna da bi trebao biti pogubljen u strašnoj smrtnoj kazni, trebao je biti ubijan dugim mučenjem dok njegov smrtni život ne bi prestao. Osuđen od strane sudca, trebao je umrijeti. A on je preklinjao, i plakao i rekao je: “Iako sam kriv, iako sam kriv, žao mi je što sam to učinio. Volio bih da to nikad nisam učinio. Žao mi je što sam to učinio. U trenutku, u bijesnom raspoloženju sam to učinio. Nisam imao namjeru to učiniti na taj način.”

Jednog je dana kralj otišao na to mjesto posjetiti dječaka, reći mu, razgovarati s njim i reći mu o ubojstvu svog vlastitog sina, jedinog sina kojeg je imao. Ubio je tog dječaka. Rekao je: “Idem dolje razgovarati s njim.”

I kad je otišao tamo dolje, pogledao je nazad u zatvor, poput životinje u kavezu. Vidio je njegovo maleno mršavo tijelo kako leži tamo nazad u uglu, plače, njegovo je lice cijelo utonulo, njegova čeljust se izdubila, njegove oči uvučene, oči su bile pune tvari, a usta su mu bila sva bijela, bez vode, žedan, ležeći tamo nazad na svom licu, plačući. Kralj je rekao: “Ustani.” Došao je do njega, pogledao ga. Rekao je: “Zašto si ubio mog sina? Što ti je moj sin učinio? Što je učinio da je zaslužio takvu smrt pošto si ga ubio, izboo si ga na smrt kopljem?”

Rekao je: “Ništa, moj gospodaru, niti jednu stvar. Samo moja vlastita drskost, samo moji vlastiti razlozi. Ubio sam ga jer sam bio ljubomoran na njega, i uhvatio me napad bijesa i ubio sam ga.” Rekao je: “Moram umrijeti prema vašoj pravdi, gospodine. Shvaćam to i zaslužujem to. Jedina stvar radi koje plačem je jer mi je baš žao što sam ubio tog kraljevskog čovjeka, bez razloga.”

Kralj se okrenuo na svojim petama i izašao, otišao do stola i rekao: “Uništite sve zapise (Znate, stavite ih u more zaborava.). Uništite sve zapise. Operite ga i dovedite. Poslat ću odjeću za njega.”

Nakon nekog vremena dovezla se velika limuzina do vrata. Kad se dovezla, tepih je bio raširen do zatvorske ćelije. Kralj je stao na kraj limuzine i rekao: “Dođi sine moj i vozi se sa mnom kući u palaču,” stavio je kraljevski ogrtač oko njegovih ramena. Rekao je: “Od sad si ti moj sin.” Jer je imao sažaljenje. To je milost.

To sam bio ja, to si bio ti. Mi smo ubili Božjeg Sina našim grijesima. Bili smo tuđinac, prljavi, nečisti, ležali smo u ćelijama svijeta. Bog nas je oprao Krvlju Svog Vlastitog Sina i očistio nas, stavio ogrtač Duha Svetog. A sada velika Božja kola će se vratiti na vrata jednog dana, a mi ćemo otići kući živjeti s Njim. Svi zapisi su uništeni, više ne možemo biti suđeni, spalio ih je, stavio ih je u more zaborava i ne sjeća ih se više. Nije ni čudo da možemo pjevati:

Divna milost, kako divan zvuk,

Bijednog me spasila!

Jednom sam bio izgubljen, ali sad sam nađen,

Bio sam slijep, ali sad vidim.

Milost je u moje srce stavila strah,

Milost me strahova i oslobodila,

Kako se pojavila ta dragocjena milost

U času kad sam prvi put povjerovao!

Hoćeš li dopustiti da ovo bude tvoj čas upravo sada, prijatelju grješniče, dok poginjemo naše glave samo na trenutak za riječ molitve? Neka bi ovo bio čas kad si prvi put povjerovao, upravo sada. Odluči se i reci: “Gospode Bože, kriv sam. Shvaćam da mi je potrebna milost da me spasi. Ne mogu se spasiti. Izgubljen sam. Gotov sam. Baš ne mogu napraviti ništa. Ja- ja sam - ja sam potpuno bespomoćan, bespomoćan bez Boga, bez milosti, bez Krista, u svijetu, otuđen. Hoćeš li imati milosti i izvesti me iz ove ćelije grijeha u kojoj sam danas, o Gospode, i biti milostiv meni, grješniku?” Hoćeš li podići svoju ruku, reći: “Gospode Bože, ja sam osoba koja treba Tvoju milost”? Hoćeš li podići svoju ruku, reći: “Moli se za mene, brate Branhame, sada ću vjerovati.” Bog te blagoslovio tamo nazad, moj brate.

Netko drugi kaže: “Brate Branhame, sjeti me se sada, o brate, molim te učini to, u molitvi.” Bog te blagoslovio damo. “Moli da…” Bog te blagoslovio brate. Bog te blagoslovio sestro. Bog te blagoslovio brate, ovdje preko kod prozora. Bog te blagoslovio brate, tamo nazad. Bog te blagoslovio brate, ovdje preko, drugog. “Sjeti me se, brate Branhame.” Bog te blagoslovio moj brate tamo, da, jednog drugog ovdje. Bog te blagoslovio sestro. Bog te blagoslovio ovdje, brate. On te vidi. Sada, zaista to mislite. Bog te blagoslovio mladiću. On vidi, ne… Bog te blagoslovio brate. Bog te blagoslovio sestro nasuprot zida. Bog te blagoslovio ovdje dolje, brate. Bog te blagoslovio brate pozadi nasuprot zida.

Baš kao što jesam, bez… (Ima li još netko? Bog vas blagoslovio. Vidim vašu ruku tamo pozadi.)

Nego da je Tvoja Krv prolivena za mene, (Da, Gospode. Bog te blagoslovio sestro.)

I da (Bog te blagoslovio sestro.) Nudiš mi da dođem… (Bog vas blagoslovi tamo pozadi u…) Tri,

(Milost, milost) Ja… (Bog vas blagoslovio mlada damo.)… Ja dolazim!

Takav kakav jesam i ne čekam,

Osloboditi moju dušu jedne tamne mrlje,

Tebi čija Krv može očistiti svaku mrlju,

O Janje… (Milost, o milost) Ja dolazim! Ja dolazim!

Sada, bilo je podignuto oko petnaest ili dvadeset ruku. Pa, sa svojim pognutim glavama, pitat ću vas koji ste podigli svoje ruke, tiho sada samo ustanite na svoje noge dok se molim za vas. Nemamo mjesta ovdje gore na oltaru. To je baš, samo želim da ustanete na svoje noge, svatko tko je podigao svoju ruku, želi da bude moljeno sada. Ustanite na svoje noge upravo sada dok se molim. Samo ustani na svoje noge, svugdje.

... prolivena za mene,

I da (To je lijepo, neka vas Bog blagoslovi…) dolazim k Tebi,

O Janje Božje, ja…

Sjetite se, mogao bi biti dan kad milost više neće čekati, neće više obilovati za vas, bit će prekasno. Sada nije prekasno.

O Bože, Oče našeg Gospoda Isusa Krista, koji si ponovo podigao našeg Spasitelja iz smrti, sada živi, Njega koji je najviši u slavi, šaljući Kristovog Duha Svetog na nas da bi donio osudu grješniku. Bože, molim za ove ljude koji stoje na svojim nogama. To je istina, Gospode. Rekao si: “Tko će Me priznati pred ljudima, njega ću Ja priznati pred Ocem Svojim i svetim anđelima.” Znamo, kad stanemo tog jutra velike presude, kakvo će to vrijeme biti. Oni sada stoje Gospode, da bi njihovi grijesi išli ispred njih, grijesi nekih ljudi slijede. Ovi ljudi stoje ovdje ovog jutra jer priznaju svoje grijehe, znajući da su pogriješili i žele Te kao svog Spasitelja. Ti istražuješ vođice srca i znaš sve o njima.

Molim Oče da Ti podariš njihove molbe. Spasi ih. Oni su trofeji male poruke ovog jutra, Božje milosti, bez obzira što smo učinili još uvijek se poginješ i primaš nas. Podari to, Gospode. Podari milost ovim srcima. Neka bi svi primili Isusa kao svog Spasitelja. Učinili su djelo. Duh Sveti im je rekao da ustanu i učinili su to. Duh Sveti im govori da ustanu i oni su u poslušnosti Duhu ustali.

Sada Gospode, Ti držiš Svoju Riječ. Rekao si: “Nitko ne može doći k Meni, osim ako ga najprije privuče Moj Otac. I svi koje mi je dao Otac doći će k Meni. Onoga koji će k Meni doći, nipošto neću izbaciti van. Onaj tko sluša Moje Riječi i vjeruje Onome koji Me poslao, ima Život Vječni i nikad neće doći na sud, nego je prešao iz smrti u Život.” Stoga Gospode, na temelju ovog Pisma, koje su Tvoje vlastite Riječi, Gospode, koje čitamo u Svetom Ivanu 5, 24: “Onaj tko sluša moje riječi i vjeruje onomu koji me poslao, ima.” Zašto? Jer je povjerovao, sreo je milost. “Došao je do Vječnog Života i neće doći na sud (Ići će prije suda.) i neće doći na sud, nego je prešao iz smrti u život.” O Bože, kako Ti zahvaljujemo radi toga.

Molimo se sada da ih održiš kroz život. Neka oni, svatko bude kršten, pozivajući na Ime Gospodnje, ispirući njihove grijehe. Podari to, Gospode.

Sada, predstavljam ih Tebi, kao Tvoj sluga, vjerujući da veliki Anđeo Božji koji se pojavio tamo dolje… I Oče, Ti znaš tu cijelu priču i tog velikog Anđela koji se pojavio tamo ovog petka ujutro, baš u sivu zoru, rekao je te riječi u obliku tri duge podižući se s vrha planine… Gospode Bože, neka taj Bog koji mi se pojavio tamo u dugama, neka On spasi ove ljude Svojom milošću upravo sada. Dajem ih Tebi očekujući da ćeš Ti održati Svoju Riječ, i Ti hoćeš, a ja ću ih srest na taj veliki dan bez mrlje i bore na njihovoj duši. Ispuni to. U Ime Isusa dajem ih Tebi. Amen.

Bog vas blagoslovio. Sada, dok sjedate, svatko tko sjedi blizu tih ljudi tko je kršćanin, rukujte se s njima. Recite im, pozovite ih u crkvu i što više, da mogu biti… O, nije li On predivan?

Divna milost, kako divan zvuk,

Bijednog me spasila!

Jednom sam bio izgubljen, ali sad sam nađen,

Bio sam slijep, ali sad vidim.

Milost je naučila moje srce strahu,

I milost me oslobodila mojih strahova,

Kako se dragocjena ta milost pojavila

U času kad sam prvi put povjerovao!

Jeste li povjerovali? Ako jeste, podignite svoju ruku.

O, kako ja volim Isusa,

O, kako ja volim Isusa,

O, kako ja volim Isusa,

Jer je On mene prvi ljubio.

Kad budemo tamo deset tisuća godina,

Sjajno blistajući poput sunca,

Imat ćemo više dana da bi pjevali Bogu hvale (Hvala Bogu.)

Nego kad smo prvi put počeli.

Ljubite Ga? Pa, nije li On predivan? Sada...

Kada...

Dok to ponovo pjevamo, želim da se rukujete s nekim pored vas, zaista tiho recite: “Bog te blagoslovio, putniče.” Zaista ugodno i sveto sada…

Kad smo… [Brat Branham i zajednica se rukuju - urednik.]…

…Bogu hvale

Nego kad smo prvi put počeli.

Na križu, na križu kad sam prvi put vidio Svjetlo,

I teret se otkotrljao s mog srca,

Tamo sam vjerom primio svoj vid,

I sada sam sretan cijeli dan!

O, na križu, na križu kad sam prvi put vidio Svjetlo,

I teret se otkotrljao s mog srca,

Tamo sam vjerom primio svoj vid,

I sada sam sretan cijeli dan!

Niste li sretni?

Tako mi je drago da me Isus oslobađa,

Tako mi je drago da me je Isus oslobodio,

O, tako mi je drago da me je Isus oslobodio,

Pjevam slava, haleluja, Isus me oslobodio.

O, tako mi je drago da me je Isus oslobodio,

O, tako mi je drago da me je Isus oslobodio,

O, tako mi je drago da me je Isus oslobodio,

Pjevam slava, haleluja, Isus me oslobodio.

Zar Ga ne volite? Nije li On predivan? O, baš mislim da je On predivan. Sada, samo mislite da je ova Biblija Njegova Istina i ova Biblija uči da je On isti jučer, danas i zauvijek. Želim vas nešto pitati. Ako je On isti jučer, danas i zauvijek... Bože oprosti mi što govorim bogohulnu riječ, “ako”, ali On je isti. Ali ako je On isti, izrazit ću to ovako, onda kakva će Osoba On biti? Biti će isti kakav je bio.

Pa, postoji samo jedna drugačija stvar u Njemu koji je ovdje ovog jutra od Onoga koji je bio među ljudima u Galileji, to je Njegovo vlastito tijelo od krvi i mesa, Njegovo fizičko tijelo jer je podignuto (Vjerujete to?), postavljeno zdesna Veličanstvu u visinama, uvijek živ posredujući za naše ispovijedanje. Zapamtite, On nam ne može učiniti niti jednu stvar dok Ga prvo ne prihvatimo, i vjerujemo da je učinio i kažemo da je učinio jer je On Veliki Svećenik koji može... On je Veliki Svećenik koji posreduje za naše ispovijedanje.

Sada, mnogi od vas čitatelja Biblije kažete da Ona kaže: “Priznajte.” A priznati i ispovjediti je ista riječ. Vidite? “Postavljen Velikim Svećenikom”, u Poslanici Hebrejima, treće poglavlje, “sada posredujući za naše ispovijedanje.” Onda On ne može ništa učiniti dok mi prvo ne ispovjedimo da je On to učinio. Vidite, da dođete ovdje na oltar i molite cijelu noć, ne bi vam učinilo nimalo dobra dok ne vjerujete da vam On oprašta, onda ustanite. Onda onoliko vjere koliko imate, to je gdje vi… Jednom ste živjeli ovdje skroz dolje u blatu grijeha. Sada, vi mladi obraćenici, sada vjerujete da ste spašeni, zar ne? Onda ste podignuti ovdje, podigli ste se malo više. Što to čini? Vaša vjera jer vjerujete da ste kršćanin sada, živjet ćete iznad te stvari sada. Vidite? Sada, ako se želite podići na višu razinu, samo imajte više vjere jer je ona neograničena, samo nastavite…

Pa o, nemoguće može postati stvarno. Sve stvari su moguće onima koji vjeruju. Tako je. “Ako kažete ovoj planini: 'Pomakni se' i ne sumnjate u svom srcu, već vjerujete da će se desiti ono što ste rekli, možete imati ono što kažete.”

Sada, Isus Krist prebiva u ljudima. Jednog dana Krist je bio u Ognjenom Stupu, taj Jedan kojeg vidite slikanog i mi vjerujemo da je To Jahve Bog. To je ono što nam je Anđeo pokušao donijeti. Pa, tada je On bio u Očinstvu, bio je Otac Izraela, nacije.

Onda je došao i prebivao među Svojim ljudima kao Krist, Sin. Je li to točno? Krist je bio Sin Božji.

Sada, On je Krist, Duh Sveti, koji je Pomazanje… “Krist” znači “pomazan” i Jedan pomazan nad ljudima, Krist s nama, Duh Sveti. To je Krist s nama, u nama. Vjerujete to? Budite zaista puni poštovanja na trenutak, tihi. Sada, je li On isti?

Vjerujem da sam nedavno imao poziv, i rečeno je da su se ljudi šetali preko sjedala i stvari ovdje dolje. Govorit ćemo o tome kasnije na nekoj crkvenoj službi. Onda sam rekao Billyju, ako će se moliti za bolesne, ako ih je tako puno tamo da im da molitvene kartice. Rekao je da hoće. Pretpostavljam da je dao.

U zadnja dva ili tri mjeseca od kad se dogodila određena okolnost nečega, služba je došla do tog mjesta da je malo izmaklo iz mojih ruku. Vidjeli bi to prosuđivanje i tako dalje, kako bi govorilo i reklo ljudima, upravo točno onako kako je naš Gospod činio kad je bio ovdje na zemlji. Svi ste to vidjeli, pretpostavljam. Koliko vas ovdje nikad to nije vidjelo ili nikad nije vidjelo da to djeluje? Da vidim vaše ruke, nikad to nije vidjelo. O. Nikad nije vidjelo da to djeluje? Pa, ovdje postoji grupa koja to nikad nije vidjela, pretpostavljam stranci. Ne znamo odakle ljudi dolaze.

Ovo je jedan međudenominacijski šator. Mi nismo protiv denominacija, ali nismo niti za njih. Samo ih pustimo da idu svojim putem. Vjerujemo u primanje ljudi… Ako se žele vratiti nazad u denominaciju, u redu, sve dok žive kršćanski život. Mi samo - samo stanica za spašavanje ljudi ovdje. To je ono što je moja služba njima.

Sada, ali vjerujem da Biblija uči u Hebrejima 13, 8 da je Isus Krist isti jučer, danas i zauvijek. Vjerujete to? [Zajednica kaže: “Amen” - urednik] Pa, ako je On isti… Sada, dok svi sjedite zaista tiho samo trenutak, želim vam govoriti upravo iz svog srca sada i onda ćemo imati službu iscjeljenja.

Želim vas nešto pitati. Ako je On isti jučer, danas i zauvijek, onda kako je On… Jedini način na koji možemo reći onda, ako je On Duh, djelovat će isto kako je djelovao jučer. Je li to točno? Djelovat će na isti način kako je djelovao jučer.

Kako je djelovao jučer? Je li bio drugačiji od iti jednog drugog čovjeka? On je upravo čovjek, izgledao je kao čovjek. Bio je čovjek. Bio je rođen, bio je čovjek. Imao je tijelo i Krv. Patio je, stenjao je, prošao je kroz iskušenja. Bio je čovjek. To je točno, nije li? Ali što Ga je učinilo Bogom? Jer je Božji Duh bio u Njemu. Bio je pomazani Mesija. I kako su znali da je bio? Mojsije je rekao: “Gospod vaš Bog će podići proroka poput mene. I dogodit će se da tko ne bude slušao Proroka će biti odsječen od naroda.” Sada, bio je prorok. Onda je li Izrael očekivao proroka? Morali su, ako su očekivali Mesiju. A Mesija će biti prorok.

Sada, upravo prođimo kroz to samo sekundu, samo na nekoliko sekundi i slušajte pažljivo. Sada, zadržite svoje misli na Bogu jer mi ne znamo što bi Bog mogao učiniti, ne znamo što će mi reći da učinim.

Znam da imamo dar proroštva u crkvi. Naš brat Neville, on prorokuje ljudima, što je sjajno. Mi to cijenimo. Mi smo to spominjali cijelo vrijeme. Imamo neke ovdje koji govore u jezicima. Ne vjerujemo da ljudi moraju govoriti u jezicima da bi imali Duha Svetog. Ne postoji takav citat Pisma za nešto takvo. Ali vjerujemo da postoji dar Duha Svetog koji govori u jezicima, imamo to u našoj crkvi. Ali ih činimo… Ne idemo ponašajući se neprikladno. Vjerujemo da je To Božji glas. Govorimo kad Duh Sveti govori i dozvolimo da to dođe samo tri puta. I to mora - ne može biti dok ja govorim ili po redu jer je duh proroštva podložan proroku. Vidite? Mora se ispravno nastaviti na Bibliju. Nitko ne može reći da ne postoji takva stvar kao što je dar Duha Svetog za govorenje u jezicima. Znamo to. Biblija to naučava i vjerujemo u to. I hvala Bogu da imamo to u našoj crkvi ovdje. Imamo darove proroštva, prvo ih se mora testirati i vidjeti jesu li ispravni ili nisu, a onda dar proroštva.

Onda postoji prorok. Sada tamo, sada ulazite u službu.

Darovi su, to su govorenje u jezicima, i tumačenje jezika, i znanje, i mudrost, i rasuđivanje i tako dalje. Sve su to darovi.

Ali onda postoji pet službi. Prvo su apostoli, proroci, učitelji, evanđelisti i pastori. To su određene službe od Boga. Muškarci ih održavaju. Vidite? Nisu, ne mogu… Ne možete ih željeti, ne možete moliti za njih, one su suvereno dodijeljene, rođeni ste.

Prorok nije prorok ako netko položi ruke na njega i učini ga prorokom. Prorok je rođen od majčine utrobe kao prorok. Vidite? Zato je on uvijek prorok. Vidite?

Bog je rekao Jeremiji, rekao je: “Čak prije nego si bio začet u utrobi svoje majke”, rekao je: “Znao sam te i posvetio te i odredio te prorokom narodima.” Tako je. Vidite? Mojsije, prije nego je bio rođen, bio je krasno dijete. Bio je prorok od Gospoda. Svi ostali od njih dolazeći. Krist je bio Sin Božji od Edenskog vrta. Tako je. Vidite, darovi i pozivi su bez pokajanja.

Ali darovi su dani Tijelu. Sada to prepoznajemo, prepoznajemo sve te darove.

Pa, pogledajmo što je Isus bio među nama, pogledajmo što je bio tamo nazad. Saznajemo kad je prvo počeo Svoju službu… Sada, slušaj pažljivo stranče. Kad je On prvo započeo Svoju službu u Svetom Ivanu 1. poglavlje saznali smo nakon što je bio kršten, nakon što je došao… Bio je rođen i postao star trideset godina, Ivan ga je krstio. Duh Sveti je sišao poput goluba i spustio se na Njega, a Glas je došao i rekao: “Ovo je Moj ljubljeni Sin u kojem...” Pravi izvorni grčki kaže: “U Kome mi je milina prebivati.” Kaže: “U Kome mi je milina, u Kome - u Kome mi je milina prebivati.” Ali vidite, to zvuči malo izokrenuto od nas, i glagol prije priloga, ali zapravo to je: “U Kome mi je milina prebivati.” Jer Krist, Bog je bio u Kristu, pomirujući svijet sa Sobom. Znamo to.

Sada, odmah je otišao četrdeset dana u pustinju, kušan od đavla. Onda je istupio sa Svojom službom, počeo je moliti za bolesne.

I nakon nekog vremena, tamo je došao čovjek po imenu Šimun Petar, stari ribar, neobrazovan, nije čak mogao napisati svoje vlastito ime. Andrija mu je rekao o ovom Momku za kojeg je vjerovao da je Mesija. “Besmislica.”

Došao je do Njega i čim je ukoračio u Isusovu prisutnost, Isus je rekao: “Tvoje ime je Šimun i ti si Jonin sin.” Znao je da se nešto dogodilo. Znao je da je to bio Sin Božji. I bilo Mu je drago dati mu ključeve Kraljevstva, načinio ga je glavom crkve.

Bio je momak koji je stajao tamo po imenu Filip. Filip je to vidio i pomislio: “Divno, znam čovjek koji je Biblijski učenjak, živi oko petnaest milja oko planine. Otrčat ću okolo i reći mu. Njegovo ime je Natanael.”

Otračao je tamo okolo zaista brzo tog dana. Sljedećeg jutra je stigao tamo možda u svitanju dana, otrčao gore i pokucao na vrata. A gospođa Natanael je rekla: “Pa, on je vani u voćnjaku tamo vani, Filipe.” Bio mu je prijatelj. Otišao je tamo vani, a on je bio na svojim koljenima moleći se. Čim je ustao sa svojih koljena, Filip je rekao: “Dođi, vidi Koga sam našao, Isusa iz Nazareta, Josipovog Sina.”

Sada, ovaj religiozni, veliki dostojanstvenik je rekao: “Može li išta dobro doći iz Nazareta?”

Dao mu je dobar navod, dobru stvar, rekao je: “Nemoj ostati kući i kritizirati, nemoj ići govoriti o tome. Samo dođi i vidi za sebe. Dođi, vidi. Samo dođi, saznaj može li išta dobro doći iz Nazareta.”

“Misliš Mesija? Pa, kad bi Mesija došao, došao bi dolje i dolje iz… Nebeski hodnici bi se spustili, odmah bi došao u palaču. Došao bi u našu veliku organizaciju.” Još uvijek to misle (Vidite?), mora doći u njihovu organizaciju. “On bi došao pravo u našu organizaciju, prošetao bi dolje na nadstrešnicu palače tamo, i otišao bi u vanjska dvorišta, i došao bi pravo gore na prijestolje, i gore u svetinju nad svetinjama i rekao: ”Ja sam Mesija.“ Mesija nikad ne dolazi tako. Mesija dolazi gdje On želi. On je suveren, On čini kako mu se prohtije.

Rekao je... Sada, “Pa,” rekao je: “Dođi, vidi. Dođi, vidi za sebe.”

Nemoj stajati okolo i reći: “Ne vjerujem u te stvari svetih valjača.” Samo dođi, saznaj postoji li išta u tome.

Tako on, na putu preko, mogu ih čuti kako govore. Hajdemo, želite li čuti o čemu su pričali? Poslušajmo i vidimo što su rekli. Vjerujem, idući uz rub ceste, znate, Filip je rekao: “Znaš, Natanaele, znam da si ti proučavatelj Biblije pa te želim nešto pitati. Mi očekujemo Mesiju, zar ne?”

“O da, stižemo u zadnje dane ove generacije i vjerujem da će ova generacija vidjeti Mesiju.” Sada, slušaj. “O, ali ovdje smo, čak niti nismo nacija, svi smo razbacani među narode. Kako možemo? Sve ovo…” Bog dolazi u času u kojem ne misliš. To je kada je On tamo.

Rekao je: “Ali čekaj malo, kakva će Osoba biti ovaj Mesija?”

“O pa, pa, Mojsije naš učitelj nam je rekao da će biti prorok.”

“Reći ću ti o ovom Isusu iz Nazareta. Sjećaš se onog starog neukog ribara za kojeg si kupio onu ribu onda, donio - kupio od njega, a on nije mogao potpisati račun, nije imao dovoljno obrazovanja?”

“Da. O, o da, uh - uh. Jonin, Jonin dječak. Da, ja sam također kupio od Jone.”

“Pa sada, znaš što? Petar je došao tamo preko…” Ili Šimun radije, tada je njegovo ime bilo Šimun. Rekao je: “Šimun je došao na Njegov sastanak. I čim je ustao... I sjećaš se kako nam je Šimun znao reći da mu je njegov otac rekao da ne bude zaveden jer će biti mnogi lažni proroci prije pravog Mesije. I to je istina. 'Izići će mnoge lažne poruke.' Ali je rekao: ”Znat ćeš kad istinita poruka dođe jer zapamti, mi Židovi vjerujemo da će ovaj Mesija biti prorok.“ Mi vjerujemo našim prorocima.”

Pitaj Židova sada. Izrael, kad su nabavili Bibliju baš tamo sada, dolazeći iz Irana i ostalog, čitali su Je. Oni kažu: “Ako je taj Isus bio Mesija, neka Ga vidimo kako čini znak proroka, vjerovat ćemo Mu.” Da, svakako. Oni znaju da su proroci istiniti.

Pa mora da je Natanael rekao: “O, vjerujem da će Mesija biti prorok jer je Mojsije rekao: 'Gospod naš Bog će podići proroka.'”

“Pa, kad je vidio tog - tog Šimuna o kojem govoriš, rekao je: 'Tvoje ime je Šimun i ti si Jonin sin.' Ne samo da je znao njega, već je znao tog pobožnog starog farizeja, njegovog tatu.”

“A, ne mogu to vjerovati. Pretjerao si.”

Rekao je: “O, ne, nisam. Dođi, saznaj. Dođi, vidi. Dođi.” Otišli su putem dalje.

Konačno je došetao u Prisutnost gdje je bio Isus, možda je stajao negdje u slušateljstvu. Isus stojeći tamo, gledajući okolo, nakon nekog vremena je pogledao i vidio Natanaela kako stoji tamo i rekao je: “Evo Izraelca u kome nema lukavstva.” Sada to je uzelo ukočenost iz njega. To ga je prodrmalo. “Eto Izraelca u kome nema lukavstva.”

“To je Bog”, rekao je. “Rabbi (znači učitelj), Rabbi, kad si me uopće upoznao? Nikad Te ranije nisam sreo, stranac sam u ovoj zajednici, nikad prije nisam bio ovdje. Kako bi me uopće znao?”

Rekao je: “Prije no što te Filip pozvao, dok si bio pod stablom, vidjeh te.”

To je bio Isus jučer. Je li to točno? Ako je On isti, isti je danas. Uzmimo drugi narod. Postojao je narod…

Postojala su samo tri naroda i to su Hamovi, Šemovi i Jafetovi ljudi. Vidite? To je točno. To je gdje je na Pedesetnici, gdje je evanđelje otišlo Židovima, onda Samarijancima i onda poganima. Vidite? Hamovi, Šemovi i Jafetovi ljudi su - su tri naroda. Sada, postoje dva naroda od njih koji su iščekivali Mesiju, ne mi pogani, imali smo toljagu na našim leđima, bili smo pogani, proslavljali idole, ali ne - ne Ham i Šem.

Pa, postoji još jedan sada, drugi narod su bili Samarijanci, koji su bili polu Židovi i polu pogani potekli iz braka Korahovog grijeha tamo i oni su otišli. I oni su vjerovali u Boga, iščekivali su Mesiju. Tako je Isus otišao, predstavio Sebe pred njima. On je došao Židovima, Svojim vlastitima, ali je imao potrebu proći Samarijom. Sveti Ivan 4, jeste li ikad to čitali? Imao je potrebu proći Samarijom. Tako je došao u grad Sihar i onda je baš poslao Svoje učenike da kupe hrane i pića. I dok su bili odsutni…

Da ste ikad bili tamo, to je panorama, zdenac, tamo je poput gradske crpke gdje su pustili vodu dolje. Znate, žene dođu i uzmu uže i spuste kantu, uzmu vodu i stave je na svoju glavu. A sada žene na lošem glasu, loše žene nisu mogle dolaziti s dobrim ženama. Nisu se družile zajedno u tim danima. Loša žena je ostala u svom vlastitom društvu. Ne danas, one su sve zajedno, ali one samo… Ali one... To je upravo kao da tuckate po sredini jajeta, požutite cijelo jaje. Vidite? Tako onda one…

Tako je ova žena na lošem glasu došla tamo oko jedanaest i trideset ili petnaest do dvanaest, otprilike u to doba dana, došla je hodajući tamo vani da bi uzela kantu vode. I ona je pustila - stavila… Mogu je vidjeti kako tu stavlja stare okretne spojke i uže, spušta ih u zdenac, dohvaća kantu vode. I baš u vrijeme kad je počela podizati, čula je nekoga da kaže: “Ženo, donesi mi piti.” I pogledala je, a tamo je bio Židov. Pa, oni nisu imali nikakve odnose jedni s drugima.

Čovjek srednje dobi, imao je oko trideset. Ali Biblija kaže da je izgledao kao da ima pedeset, znate to. Rekao je...

“Kažeš da si vidio Abrahama, a čovjek si koji nema više od pedeset godina.” Imao je samo trideset. Vidite? Rekao je… Mislim da Ga je Njegova služba dosta usporila. Tako je rekao: “Kažeš da si vidio Abrahama, sada znamo da imaš đavla.”

Rekao je: “Prije nego je Abraham bio, JA JESAM.” Vidite, On je Abrahamov Bog. Sigurno je bio. Rekao je: “Prije nego je Abraham bio, JA JESAM.” Sigurno.

A sada, tamo On sjedi na zdencu, kaže: “Ženo, daj mi piti.”

Rekla je: “Nije uobičajeno. Ovdje smo odvojeni.” Kako su običavali na jugu... crnci i bijelci. Vidite? Rekla je: “Ovdje smo odvojeni. Nije uobičajeno da me Ti pitaš, Ti Židov pitaš mene ženu Samarijanku da ti napravim neku uslugu ili nešto. Mi nemamo posla jedni s drugima.” Ona je bila mala prostitutka, znate, pa vjerojatno lijepa malena žena. I stajala je tamo, možda s kovrčama po cijelom licu, znate, a bila je vani cijelu noć. I - i tako je rekla, i rekla je: “Nije uobičajeno da me Ti pitaš, ženu Samarijanku tako nešto.”

Rekao je: “Ženo, kada bi znala Tko ti govori i znala Kome govoriš, zaiskala bi Mene piti.” To je Mesija jučer. Vidite? “Ti bi zaiskala Mene piti, dao bih ti vodu da ne dolaziš ovdje zahvaćati.”

“Pa”, rekla je: “Zdenac je dubok i nemaš ništa čime bi zahvatio, kad mi možeš dati vodu?” Rekla je: “Naš otac Jakov...” Vidite, bila je Samarijanka, ali je Jakova nazvala svojim ocem također. “Naš otac Jakov je pio iz ovog studenca, njegova stoka, njegova obitelj. A ipak Ti kažeš da imaš vodu veću od ove?” Rekla je: “Kažeš da se klanjamo, budući da si Židov, kažeš u Jeruzalemu. Mi kažemo na ovoj gori.”

Rekao je: “Ženo, dolazi čas i sada je, kada će se istinski klanjatelji klanjati Bogu u Duhu jer je Bog Duh.” Vidite? “Otac takve traži da to čine.” Što je On činio? Razgovarao je s njom da bi kontaktirao njen duh. Vidite? Sada zapamtite, On je morao biti Mesija pred njima Samarijancima.

I odmah je pronašao njenu nevolju. Koliko vas zna što je to bilo? Sigurno. Živjela je sa svojim šestim mužem.

Tako vidite, pogrešno je kad imate živog muža, u, i - i tako dalje i izlaziti. I samo iz bilo kojeg razloga otpustiti ženu, i oženiti je, i otići oženiti drugu, oženiti drugu, oženiti drugu, ne bi smjeli to činiti. Tako On je rekao njoj…

Onda je rekao, pretpostavljam, živjela je da čak nije bila udana za njih. Možda se nikad nije udala za njih. Možda čak nikad nije bila udana. Tako je rekla sve te loše stvari, znate, činila sve te zle stvari. Pa onda dok je stajao tamo, gledao ju je tako, rekao je: “Idi, donesi Mi piti.” A ona je rekla... “Ali kad bi znala Kome govoriš, zaiskala bi Mene piti. Dat ću ti vodu da ne dolaziš… Dat ću ti vodu da ne dolaziš ovdje piti.” Onda je rekao: “Idi dovedi svoga muža i dođi ovamo.”

Rekla je: “Gospodine, nemam muža.”

“O”, rekao je: “Dobro si rekla. Imala si pet muževa, a ovaj kojeg sada imaš nije tvoj muž. Po tome si dobro rekla.”

Ona, slušajte, ta žena… Sada kad…

Kako su Ga Židovi zvali kad su Ga vidjeli da to čini? Jesu li Ga prepoznali da je Mesija? Ne. Što su rekli da je On bio? “Belzebub, vračar,” rekli su: “Ta sila je Belzebub.” I nazvali su Božjeg Duha koji je rasuđivao “nečistom stvari”. Rekao je: “Ako kažete riječ protiv Mene, oprostit ću vam. Ali jednog dana dolazi Duh Sveti da bi činio isto, a ako kažete jednu riječ protiv Njega, nikad vam neće biti oprošteno.”

Dakle vidite gdje smo danas, ako se to dogodilo danas. “Jedna riječ protiv Njega nikad neće biti oproštena, niti na ovom svijetu niti na svijetu koji dolazi.” Pa vidite što je ova generacija učinila. Razmislite o tome sada. Dobro razmislite. Važite ove značajne Riječi.

Sada, Židovi su rekli: “Ovaj Čovjek čini te stvari pomoću Belzebuba. On je đavo, vračar.” Znamo da je vračanje đavo. Tako je rekao: “Ovaj čovjek je vračar.”

Onda im je oprostio što su Ga nazvali vračarom. Ali nakon što je umro i Duh Sveti se vratio, onda je bilo drugačije. Vidite? A to - to je poganskoj generaciji.

Dakle, primijetite. Pa, Židovi su to već vidjeli, osudili. Samarijanci su to primili, a ona je rekla: “Gospodine, vidim da si Prorok.” Što ćeš učini s time, Samarijancu? “Vidim da si Prorok.” Znamo da kad Mesija dođe, reći će nam ove stvari.“ Vidite, znali su Mesiju, Tko će On biti. Rekla je: ”Znamo da Mesija, koji se zove Krist, kada on dođe objavit će nam ove stvari. Ali tko si Ti? Jesi li Njegov prorok?“

Rekao je: “Ja sam On. Ja sam On.”

I na ovom… Sada, slušajte. Tada ostavi svoj krčag i otrča u grad i dođe reći ljudima na ulici, trčeći kroz grad, govorila je: “Dođite vidjeti Čovjeka koji mi je rekao što sam učinila. Nije li to sam Mesija?” I Biblija kaže da je cijeli grad povjerovao u Njega jer im je žena to rekla, što im je On rekao jer je bio Mesija.

Pa, ako je to bio Mesijanski znak jučer, a On je isti jučer, danas i zauvijek, bit će isti znak danas. Je li to točno? Koliko vas će se složiti s tim? Sigurno da… isti. U redu.

Pa, hoće li biti išta drugačiji čovjek? Ne. Volio je, plakao, jeo, spavao, otišao u pustinju, išao pecati, činio baš isto kao svatko drugi. Bio je baš čovjek (Vidite?), ali ipak je bio pomazani Mesija.

Pa sada, sjećamo se preko u Bibliji koja nam kaže tamo natrag, gdje idemo u mnogo citata Pisma i dokazujemo da Biblija tvrdi da će postojati dan koji neće biti ni noć ni dan, samo sumoran dan, organizacije i crkva, i dovoljno da bi bili spašeni, “ali u večernje vrijeme bit će Svjetlo”. Koliko vas je ikad to čitalo u Bibliji? Sigurno. Vidite?

Pa, drugim riječima, sunce izlazi na istoku i zalazi na zapadu. Isto sunce ustaje na istoku, zalazi na zapadu. Pa, kada je Sin Božji, S-i-n ustao na istoku nad istočnim ljudima… Civilizacija put-putuje sa suncem, a mi smo na zapadnoj obali sada. Ako idete preko, idete u Kinu, nazad na istok ponovo. Tako onda isti Sin koji je sjao na istoku sada sjaji na zapadu, istim krštenjem Duhom Svetim, istim znacima, istim čudesima, isti Mesija. Je li to točno? “Bit će Svjetlo u večernje vrijeme, stazu k slavi zasigurno ćeš naći.” Tako je.

Mi smo u večernjem, večernjem Svjetlu. Sunce zalazi. Mesija je u našoj sredini. Sin Božji u obliku Duha Svetog je u našoj sredini. Vjerujete li to? [Zajednica kaže: “Amen” - urednik.] Vjerujete li mi da sam Njegov sluga? Vjerujete li da je ovo što vam govorim Istina? Vjerujete priču o Anđelu jučer ujutro, prekjučer? Vjerujete to? Onda neka bi Bog neba, neka bi Bog koji mi se pojavio u obliku te duge, neka On govori. I neka bi moje tijelo bilo posvećeno Njemu, moja duša, duh i um bili posvećeni za Njegovu slavu.

Kad sam čekao tu zadnju vjevericu i znao da će biti zadnja, bilo je to upravo tada, tri minute do deset sati, a rekao sam da će biti do deset sati. Znate, On je rekao: “Kaži što hoćeš. Bit će tako.” Nikad još nije pogriješio, koliko god. “Samo reci što hoćeš.”

Osmi put da je ikad bilo učinjeno, bilo je na maloj ženi. Ona sjedi tamo pozadi sada, pretpostavljam. Vidim brata Wrighta da sjedi ovdje. Hettie Wright, kad je tražila svojih dvoje djece. Tamo je ona, upravo tamo sada. Za spasenje svoje dvoje djece, (nije li bilo tako?) bili su čvrsto protiv toga. Rekao sam: “Dajem ti tvoju djecu u Ime Isusa.” Pali su joj pravo u krilo.

Ed Daulton, baptist sjedi ovdje dolje iz Kentuckyja, sjedi upravo ovdje. Koliko djece imate Ed? Dvanaestero djece. Stajao je upravo ovdje, zatražio je svoju djecu. Izašao sam iz zgrade. Ed je došao k meni ovdje, rekao sam: “Ed.”

Duh Sveti je bio na meni, rekao je: “Daj mu ih. Daj mu.”

Rekao sam: “Dajem ti tvoju djecu.” Sve i jedno od njih je spašeno i kršteno. Tamo je bio njegov tinejđer sjedio kod kuće, čekao, plakao, bio je spašen od kad je on bio ovdje. Ovaj brat baptist dolje iz… O, o, kako je On divan kad govori.

Tražim Ga sada na Njegovu slavu, da Se pokaže da je Krist, da vam govorim istinu.

Pa da nevjernik nema izgovora. Želim da ljudi koji su ovdje, koji su bolesni i u potrebama, imaju potrebu od Boga, koje ja ne znam, stranici unutar naših vrata, ljudi koje ja ne znam, koji su ovdje u potrebi i imaju potrebu od Boga, podignite svoje ruke. Ljudi posvuda koji… U redu, gotovo posvuda, pretpostavljam. Ljudi koje ne znam. Ako pozovem nekoga tko zna, koga - koga znam i vi znate mene, i - i da smo upoznati jedan s drugim, nemojte ništa reći, baš samo ostanite mirni. Ako je On Sin Božji, što On je, i moja poruka je ispravna i taj Anđeo…

Kad je bilo tri minute do deset, rekao sam: “O Bože, Koji si mi se pojavio nedavno u toj dugi, tri su minute. Ne vidim vjevericu. Tri su minute, jednu ćeš mi morati dovesti.” A Bog je moj Sudac, ozbiljno to kažem sa svojom rukom na Bibliji. Ne vjerujem u zaklinjanje, Biblija to ne kaže, kaže da se to ne čini. Ali Bog je moj Sudac, vjeverica je otrčala ravno niz stablo i sjela baš točno tako. On nikad nije pogriješio, nikad to nije učinio. Mnogi od njih ovdje su prisutni da znaju te stvari. Znam da je On, taj isti Bog ovdje.

Molitvene kartice su podijeljene. Ne želim ih. Molit ćemo se za njih za nekoliko minuta, doći će u red. Želim ljude koji su - koji su ovdje ili tkogod.

Želim strance. Želim ljude koji me ne znaju. Želim da razmislite, želim da razmislite i molite se i kažete: “Bože, taj me čovjek ne pozna.”

A jednog dana je mala žena prošla kroz gomilu. Krvarila je. I rekla je...

Kad su svi govorili: “Eto Ga. Pogledajte Ga. Tu je taj Galilejac,” i tako dalje. Svi ti rabini i ostali stajali su tamo, govoreći: “Rabi, tražimo znak od Tebe,” i ostalo poput toga.

Ova mala žena je rekla: “Vjerujem Mu da je Sin Božji. I vjerujem ako mogu samo dotaknuti rub Njegove haljine, bit ću iscijeljena.” Koliko vas to zna? Dotakla Ga je, ne da bi mogao osjetiti, ali se zaustavio i okrenuo, rekao je: “Tko Me se dotakao? Netko Me je dotakao.” Svi su postali vrlo tihi. Rekao je: “Netko Me dotakao.” Rekao je: “Tko Me dotakao?”

I pogledao je okolo dok nije pronašao malu ženu. Nije se mogla sakriti. Nije mogla pronaći… Pronašao ju je i rekao: “Tvoja vjera te spasila.” Ta… Rekao joj je da je izbavljena od svog krvarenja - zaustavljeno je jer je vjerovala i njena vjera je dotakla Njegovu haljinu. Vjerujete to? U redu.

Dakle, je li On Veliki svećenik danas koji sjedi zdesna Bogu, posredujući za naše ispovijedanje? Kaže li Biblija da je On Veliki svećenik koji može biti dotaknut osjećanjima naših slabosti? Je li to točno? U redu, ako ste bolesni, počnite se moliti i recite: “Gospode Bože, upravo sam čuo poruku. Ja - ja ne znam ovog čovjeka. Ja sam - ja sam ovdje u Šatoru. Ne dolazim ovdje, ovo nije moja lokalna crkva. Ja sam od negdje drugdje. Nisam iz grada, ja sam od negdje drugdje. Ne znam čovjeka. Ali on to čini, izgleda da to čini tako potvrdno da si to Ti i rekao je da si Se pojavio njemu, da je njegova poruka bila ispravna i kako Ti činiš te stvari. Sada, ne znam čovjeka, ali znam Tebe. Pa ako se on posvetio Tebi, a Ti koristiš njegovo tijelo da bi kroz njega govorio Svoje vlastite Riječi, neka mi on govori. Neka bih dotakao Tvoju haljinu, Gospode.” I vidite čini li On ili ne, vidite je li On Bog.

Ako je On još uvijek Bog, On može koristiti moje usne da bi govorio iste riječi koje bi govorio jer On nema usne osim mojih i vaših. Nema oči osim naših. Tako On samo siđe i upravlja Svojom Crkvom kroz naše tijelo. Vjerujete to? [Zajednica kaže: “Amen.” - urednik] Upravlja, On! To je ono što je On rekao. “Djela koja Ja činim, činit ćete ista.” Je li to točno? [“Amen.”] “Ista djela ćete činiti.” To su bila djela koja je On činio da dokaže da je bio Mesija. Pa, ako je On Mesija, a On je, onda da bude istinito, onda On kroz Svoju Crkvu čini ista djela upravo sada koja je onda činio. To dokazuje da je to točno bez obzira na sve vaše denominacije. O, haleluja!

Maleni stari brat Kidd i sestra Kidd sjede ovdje, oboje su stari osamdeset godina, propovijedali su prije nego sam ja bio rođen. Ovdje je ležao neko jutro, umirući s rakom, prije otprilike dvije godine, s urezanim u njegovu prostatu, skroz gore iz Ohija, bio mi je jako drag prijatelj. Sestra Kidd me nazvala, rekla je: “Billy, bolje požuri. On upravo umire, upravo sada umire.” A Billy i ja smo dobro zagrijali taj moj stari polovni automobil, odlazeći tamo.

Kad sam stigao tamo u sobu, čim sam stigao tamo, Duh Sveti je rekao: “TAKO KAŽE GOSPOD:”

Tamo on stoji, svjedok na slavu Božju, čak je i njegovog doktora slomilo. To je baš... On je Bog. Bi li ja to mogao učiniti? Ne, nikako. Moje riječi nisu ništa više od bilo kojeg čovjeka. Ali to je bilo TAKO KAŽE GOSPOD. Amen.

Godinama ranije, dolje u planinama Kentucky, mala stara Crkva Božja ili neka od njih, skupljala bi gore i dolje po brdima, tukla kukuruz komadom tkanine, mala stara majka Kidd, da bi nahranila hrpu djece, perući nad kadom da bi poslala svog muža vani na polje, a ovdje su u svojim osamdesetim, sjedeći ovdje gore danas, uživajući u evanđelju Isusa Krista, voze stotinu i nešto milja nedjeljom ujutro, svake nedjelje kad propovijedam ovdje dolje ako mogu čuti o tome. Sigurno, pošaljemo im pozivnice, žele doći. Blagoslovi njihova mala stara srca. Tako je. Želim svaku osobu ovdje da se porukuje s njima ovog jutra, ako mogu, blagoslovite ih.

Sada molimo. O, tako mi je drago znati da je On Bog. Kakav osjećaj! Kažete: “Radi čega odugovlačiš, brate Branhame?” Čekam na Njega. To je... Propovijedao sam. Ovo je drugo pomazanje.

I ako će On doći i učiniti to, koliko će vas ovdje onda koji ste bolesni prihvatiti Ga kao svog Iscjelitelja? Samo podignite svoje ruke, svi bolesni ljudi, ako će On - ako će On to učiniti. Podignite svoje ruke, svi koji ste bolesni, koji možete vidjeti da je Mesija, Krist usred ljudi, govoreći.

Molite. Vjerujte. Posvetit ću se ovom dijelu kuće. Imam ih toliko koji se mole. Vidim pomazanje.

Pogledajte. Koliko vas je čulo za taj Ognjeni Stup tamo kojeg znanost ima obješenog u Washingtonu, D.C.? Znate to. Ovdje je Njegova slika, upravo ovdje, isti Ognjeni Stup koji je vodio Mojsija. Kad je čak znanost rekla: “Jednog dana će biti na policama dućana sa sniženjima. Jedino natprirodno Biće koje je ikad bilo slikano.”

Taj isti Anđeo je upravo ovdje na propovjedaonici upravo sada. Tražite to. Izazivam vas da to vjerujete. Vi izvana, vjerujte.

Sada baš moram gledati gdje vidim da ide. Budite s poštovanjem, svi u Njegovoj prisutnosti, tom strahopoštovanju.

Vidim čovjeka. Ovdje je to. On sjedi meni s lijeva, upravo ovdje nazad u kutu. On pati od problema sa sinusima i želudčanih problema. Vjerujete svim svojim srcem. Stranac ste mi. To je gospodin Wells. To je vaše ime, gospodin Wells. Niste odavde. Vi ste iz mjesta koje se zove Aurora u Illinoisu. To je istina. Je li to istina? Ja sam vam stranac. Ako je to točno, podignite svoje ruke. Ustanite na svoje noge. Isus Krist vas ozdravlja.

Vjerujete sada? “Ako možete vjerovati.”

Sada tamo, tog momka nikad nisam vidio u svom životu i potpuni stranac među nama. On je iz druge države. A Duh Sveti, sada, štogod mu je rekao neću znati dok ne dobijem tu kazetu. To je pomazanje koje dolazi na vas. Ali čovjek zna.

Što vam je rečeno je istina. Je li tako, gospodine? Da. Mi smo stranci. Tamo je, neka on svjedoči za sebe.

Tko je to činio? Mesija, Krist.

Ovdje je dama, sjedi upravo tu pozadi usred ljudi, upravo ovdje. Vidite to Svjetlo nad njom? Ona pati od problema s kožom. Gospođo Pitman, vi ste iz Owensboroa. Ako ste strankinja mahnite svojom rukom. Jesu li ove stvari istina? Mahnite svojom rukom. Bog vas je iscijelio. Nikad nisam vidio ženu, već samo u viziji.

Da bi znali, upravo preko od vas je žena koja se zove Ellis, gospođa Ellis, mlada žena. Ona ima ženske probleme. Ona je strankinja, također. Ako je to točno, mahnite svojom rukom. Je li to vaša majka koja sjedi do vas tamo? Tamo sjedi dama, pati od straha, kompleks straha na njoj. Ako je to točno, podignite svoju ruku, damo. U redu. Strah je nestao. Možete ići kući, biti dobro. Izazivam vas da vjerujete.

Skroz pozadi u uglu, skroz pozadi, čovjek iz Minnesota s problemima u leđima. Vaše ime je gospodin Carson. Ustanite na svoj noge. Vaš problem s leđima je nestao. Isus Krist vas ozdravlja.

Upravo ovdje pozadi, dama pati. Ona nije iz grada. Iz mjesta je koje se zove Blue Island. Ima probleme sa srcem. To je pored Chicaga. Gospođo Braiden ustanite, prihvatite svoje iscjeljenje. Idite kući i budite dobro u Ime Isusa Krista.

Vjerujete li? [Zajednica kaže: “Amen.” - urednik] Što s ovim dijelom? Znate da je to Mesija? Kako čovjek zna?

Svi vi ljudi koji ste bili prozvani, tako daleko i znate da ništa ne znam o vama, podignite svoje ruke, svi vi ljudi koji ste bili prozvani, okolo. Vidite tamo?

Netko se iza mene moli, nazad, preko u sobi. To je mladi čovjek, svijetle kose, moli se za bratića iz Kansasa, ima rak. Priđite vratima. Vjerujte u Boga. Vjerujete?

Elmer, bila je to neka poveznica s vama. Vidim vašeg oca da sjedi tamo, njegovu ženu. Visok krvni tlak. Ako vjerujete, Bog će vas iscijeliti. Ne znam. To je točno. Zar nije? Vjerujte svim svojim srcem.

Vjerujete? Vjerujete li da je Isus Krist Mesija? [Zajednica kaže: “Amen” - urednik.] Vjerujete li da je Njegova prisutnost ovdje? [“Amen.”] Sjećate se, kad je jedna žena dotakla Isusovu haljinu, postao je slab. Moć, snaga Ga je napustila. Upravo sam skoro gotov sada. Vjerujete li? [“Amen.”]

Onda pognimo svoje glave samo trenutak.

O Isuse, Mesija Božji, Ti si uvijek blizu. Ljudi su svjesni da si Ti Sin Božji, da si ovdje sada. Tvoji veliki znaci i čudesa su dokazani. Blagoslovi ih, Oče. Blagoslovi ih, molim. Neka bi oni upravo sada vjerovali, svim svojim srcem, da Ti, Mesija, si Taj koji stoji ovdje. Nitko to ne bi mogao učiniti. To je ljudski nemoguće, Gospode. Čudo, vidjeti moć Mesije da dođe u malo, skromno mjesto poput ovog jer si Ti to obećao, Gospode. Jer je Tvoja milost ovdje da nam se smiluje. Jer je Tvoje obećanje da ćeš to činiti, Ti si to učinio. Vidimo da ne napuštaš Svoje ljude.

Sada Oče, Bože, neka bi ovi koji imaju molitvene kartice dok dolaze u molitvenu liniju, neka bi imali vjere da bi vjerovali. O Svemogući Bože, kad su ruke položene na njih, neka bi išli ovuda, veseleći se, vičući, slaveći Boga što su iscijeljeni. Podari to, Gospode.

I neka bi oni koji su bili spašeni znali da kod Boga nema tajni. Bog otkriva tajne srca, On zna svaku misao koja je u našem umu. Podari to, Oče. Molimo u Ime Isusa Krista. Amen.

Sada, vi koji imate molitvene kartice, vani u slušateljstvu, vi ljudi oko šatora, ovdje okolo, koji imate molitvene kartice, vjerujete li? Podignite svoje ruke. I vjerujte da ljudsko biće to ne može učiniti. To mora doći od Boga. Vjerujete li da je to Božje obećanje, da je Bog rekao da će to činiti? [Zajednica kaže: “Amen.” - urednik] U redu. Onda znate da je ovdje Netko osim čovjeka.

S poštovanjem uzimam ovu Riječ, pred Bogom. Ljudi kojima je govoreno, tko god da je bio, ne znam ih i oni ne znaju mene. Oni su stranci koji su samo upali ovdje u Šator, gdje god da su bili.

Vidim neke vizije nad ljudima ovdje koji su u šatoru, ali puštam ih na miru, da, samo ih puštam na miru.

Ovi ljudi koji su prozvani, tko god da ste, podignite svoje ruke da ostali mogu vidjeti da ste stranci. Vidite? Svatko, svi stranci.

Nešto se upravo pokreće. Vidim crnkinju da se pojavljuje preda mnom, cijelo vrijeme, ima artritis i visok krvni tlak. Da. Vi ste strankinja među nama. Vi ste iz Memphisa, gospođo Sals. To je vaše ime. Ovdje ste prvi put. Vjerujete Gospodu svim svojim srcem? Onda možete ići kući i biti spašeni, iscijeljeni. Bog to uzima za nju. Vjerujte svim svojim srcem, svi. Podignite svoje ruke sada, svi. Vjerujte svim svojim srcima. Stavite svoje ruke jedan na drugoga.

Dođi ovdje, brate Neville. Dođi ovdje, pomoli se.

Dok imam pognute glave, brat Neville će se moliti.